Foto: Shutterstock<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\nUrbane legende jednostavno ne mogu bez Yetija, mitskog snje\u017enog bi\u0107a za kojeg rijetko tko nije \u010duo. Bilo je mnogo razli\u010ditih pri\u010da o Yetiju otkako su \u0161erpe iz Nepala objavile nekoliko fotografija vrlo velikih koraka 1950-ih. Ti su koraci prona\u0111eni u snijegu i uvijek su okru\u017eivali same rubove Himalaja.<\/p>\n\n\n\n
Mitsko stvorenje po imenu Yeti bi trebalo biti stvarno veliko i izgledati poput majmuna. Vjeruje se da ima agresivne sabljaste zube, te da je visoko 6 stopa. Postojala je pri\u010da koja je kru\u017eila mnogim nepalskim selima, pri\u010da o Jetijima koji mu\u010de seljane, a u odre\u0111enim slu\u010dajevima ih \u010dak i jedu. Kako je vrijeme prolazilo, pojavila se sugestija da ne jedan, ve\u0107 mnogo razli\u010ditih jetija zapravo \u017eivi zajedno.<\/p>\n\n\n\n
Zanimljiviji obrat ove pri\u010de je da su jetiji nekada silazili s Himalaje i posje\u0107ivali \u0161erpe u njihovim selima. Budu\u0107i da su se bojali tih stvorenja, seljani su im dali alkohol i \u010dudovi\u0161ta su se po\u010dela me\u0111usobno tu\u0107i. Kad su shvatili \u0161to se dogodilo, mitska bi\u0107a su odlu\u010dila krenuti u planine i s vremena na vrijeme do\u0107i k seljanima.<\/p>\n\n\n\n
5. Indijsko selo Kuldhara<\/h2>\n\n\n\n
Postoji zaista zanimljiv gradi\u0107 Kuldhara u Rajasthanu, koji danas nije naseljen, a uz kojeg je vezana posebna pri\u010da koja spada u urbane legende. Bio je to stvarno velik gradi\u0107 jo\u0161 u 13. stolje\u0107u, ali je polako opadao u popularnosti kako je vrijeme prolazilo. Me\u0111utim, lokalno vjerovanje je da se u tome gradi\u0107u dogodilo ne\u0161to vrlo \u010dudno i uznemiruju\u0107e. Navodno je svih 1000 seljana i sve njihove stvari jednostavno nestalo preko no\u0107i. \u010cinilo se kao da su svi nestali u zraku, a stanovnici obli\u017enjih sela nisu mogli shvatiti \u0161to se zapravo dogodilo.<\/p>\n\n\n\n
Nitko nije vidio da seljani odlaze, a nitko ne zna kamo su oti\u0161li. Postojale su teorije o tome kako su stanovnici prona\u0161li otrov u svojoj vodi, ili su se upla\u0161ili obli\u017enjih \u017eivotinja. Me\u0111utim, da pri\u010da bude jo\u0161 zanimljivija, seoski poglavar je navodno prokleo zemlju prije odlaska, a svatko tko poku\u0161a tamo \u017eivjeti umire. <\/p>\n\n\n\n
6. Lu\u010dki most u Sydneyu<\/h2>\n\n\n\n
Mo\u017eda se pitate \u0161to, zaboga, radi most na ovom popisu urbanih legendi. Mo\u017eda smo ga mogli presko\u010diti, ali ova pri\u010da nam je bila previ\u0161e zanimljiva da je ne spominjemo. Najpoznatija glasina o mostu Sydney Harbour je da je to zapravo grobnica za trojicu radnika koji su radili na mostu, a sada su u njemu pokopani.<\/p>\n\n\n\n
Jeste li znali da je tijekom gradnje ovog poznatog mosta stradalo oko 16 ljudi? Nalazi se u Sydneyu i zavr\u0161en je 1928. godine, ali legenda ka\u017ee da je zapravo umrlo 19 ljudi, a ne 16. Prona\u0111eno je i zapa\u017eeno 16, ali pri\u010da ka\u017ee da su jo\u0161 tri mu\u0161karca umrla dok su gradili most, jer su pali u ciglene stupove konstrukcije.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina tih gra\u0111evinskih radnika zapravo su bili radnici migranti, a zakoni o radu u to su vrijeme bili prili\u010dno \u010dudni, pa se njihov nestanak tjednima nije primijetio. Kru\u017ei pri\u010da da bi va\u0111enje tijela jednostavno bilo prete\u0161ko, pa su ti ljudi ostali u mostu dok god je I samog mosta.<\/p>\n\n\n\n
7. Pri\u010da o Chupacabri<\/h2>\n\n\n\n
Chupacabra je stvarno zanimljiv fenomen koji je zapo\u010deo zbog napada \u010dudne \u017eivotinje u Portoriku 1995. Ljudi Sjeverne Amerike pla\u0161ili su svoju djecu ovom pri\u010dom, ali postoje mnogi znakovi da bi to zapravo mogla biti istina. Ako se pitate \u0161to zna\u010di chupacabra, doslovno se prevodi kao kozojed. Isprva se vjerovalo da je ova \u017eivotinja vampirski gmaz, te da zapravo si\u0161e krv iz malih \u017eivotinja i koza.<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010da je zapo\u010dela kada je u o\u017eujku 1995. godine oko osam ovaca prona\u0111eno mrtvo i potpuno iscije\u0111eno od krvi. To se dogodilo u Portoriku, a male ubodne rane na prsima ovih \u017eivotinja djelovale su stvarno \u010dudno. Otprilike pola godine kasnije, broj se popeo na oko 150 \u017eivotinja ubijenih na potpuno isti na\u010din.<\/p>\n\n\n\n
Ova je pri\u010da postala vrlo zanimljiva po\u010detkom 2000-ih, jer su ljudi po\u010deli primje\u0107ivati \u200b\u200bvrlo \u010dudno bi\u0107e koje se kretalo po lokalnim farmama. Navodno se ponovno pojavilo, ali je izgledalo sasvim druga\u010dije. Sada je chupacabra bila potpuno bez dlake, izgledala je kao pas, i hodala je na \u010detiri noge, ali je bilo prili\u010dno u\u017easna. Izgledalo je kao da je gorjela u plamenu i djelovala je vrlo agresivno.<\/p>\n\n\n\n
Znanstvenici nisu mogli re\u0107i ni\u0161ta o tim stvorenjima, pogotovo jer su sve analize navodnih mrtvih tijela chupacabre zapravo samo pokazale da su to bile normalne \u017eivotinje zahva\u0107ene ne\u010dim \u0161to se zove sarkopti\u010dna \u0161uga. Ova bolest uzrokuje opadanje krzna i dlake \u017eivotinja, a \u010desto postoje i neurolo\u0161ki problemi koji bi uzrokovali njihovo \u010dudno kretanje.<\/p>\n\n\n\n
8. Pekin\u0161ki autobus duhova<\/h2>\n\n\n\n
Postoji nekoliko varijacija ove pri\u010de, ali original ove urbane legende zvu\u010di otprilike ovako. Postojao je autobus koji je vozio kasno nave\u010der, navodno oko pono\u0107i, i bio je to jedan od posljednjih autobusa koje ste mogli uhvatiti nave\u010der. Voza\u010d je vozio ovaj autobus prljavim cestama Pekinga, kada je primijetio dvojicu mu\u0161karaca koji su poku\u0161avali zaustaviti autobus. U blizini nije bilo autobusnog stajali\u0161ta, a voza\u010du je bilo \u017eao mu\u0161karaca pa ih je pustio da u\u0111u iako je bio malo nesklon.<\/p>\n\n\n\n
Tada je shvatio da zapravo nisu bila dva mu\u0161karca nego trojica. Svi su bili blijedi, odjeveni u odje\u0107u koja je izgledala prili\u010dno staro. Mu\u0161karci su voza\u010du rekli da su oni zapravo izvo\u0111a\u010di, a nisu se imali vremena presvu\u0107i nakon posla, zbog \u010dega su ostali u tako \u010dudnoj odje\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Autobus se polako praznio, a ljudi je ostalo jako malo. Posljednjih nekoliko putnika koji su ostali u autobusu uspjeli su se me\u0111usobno posva\u0111ati jer je jedan drugome navodno poku\u0161ao ukrasti nov\u010danik. Ova pri\u010da je zavr\u0161ila kao paravan za trojicu mu\u0161karaca koji su iza\u0161li iz autobusa. Svi su bili \u0161okirani kada su shvatili da ti ljudi nisu dodirivali tlo, ve\u0107 su samo lebdjeli kao duhovi. Preostali putnici su o\u010dito prijavili pri\u010du, ali su bili ismijani. Pri\u010da nije bila tako smije\u0161na sljede\u0107e jutro, kada su lokalne vlasti doznale da autobus nikada nije zavr\u0161io svoju rutu.<\/p>\n\n\n\n
9. Pinky Pinky<\/h2>\n\n\n\n
Postoji mnogo urbanih legendi koje dolaze iz Afrike, ali jedna od najpoznatijih je Pinky Pinky. Navodno je Pinky Pinky bio jedan od na\u010dina na koji su u\u010ditelji poku\u0161ali sprije\u010diti svoje u\u010denike da idu na WC dok su bili u \u0161koli. On je trebao biti demon koji ima \u0161okantno ru\u017ei\u010dastu kosu i cilja \u017eene koje poku\u0161avaju koristiti kupaonicu. Iako pri\u010da zvu\u010di prili\u010dno glupo, doista je sprije\u010dila djecu da napu\u0161taju u\u010dionicu.<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010da je postala jo\u0161 smje\u0161nija kada je ovaj navodni demon odlu\u010dio da stvarno mrzi ru\u017ei\u010dasto donje rublje i da \u0107e prvo napasti djevojke s takvim donjim rubljem. Mnogi misle da je to jedan od na\u010dina na koji su ljudi u Ju\u017enoj Africi tjerali djevojke da nose skromnu odje\u0107u i donje rublje kako se ne bi modernizirale.<\/p>\n\n\n\n
Urbane legende mogu biti vrlo zanimljive, a svaka kultura te\u017ei stvaranju vlastitih pri\u010da koje se najbolje uklapaju u pri\u010du. Neki od njih zapo\u010deli su kao i online pri\u010du, dok su drugi poku\u0161ali nau\u010diti djecu lekciju pla\u0161e\u0107i ih. O\u010dito, ni\u0161ta od toga nije dokazano ni na koji na\u010din, ali i dalje su stvarno dobra pri\u010da za prepri\u010davanje.<\/p>\n\n\n\n
10. Lan\u010dane poruke<\/h2>\n\n\n\n
Ne\u0161to \u0161to je popularizacijom interneta steklo status urbanih legendi su lan\u010dane poruke. Radilo se o porukama \u010diji je sadr\u017eaj uglavnom korisnicima davao do znanja da \u0107e im se dogoditi ne\u0161to dobro ili lo\u0161e ako tu poruku ne proslijede odre\u0111enom broju ljudi. Naravno, iako se radilo samo o oblicima neslanih \u0161ala u \u017eelji da se vidi koliko \u0107e se poruka daleko pro\u0161iriti, neki su zbog velike doze praznovjerja jednostavno morali nastaviti slati te poruke dalje.<\/p>\n\n\n\n
Danas se jo\u0161 uvijek mo\u017ee nai\u0107i na ovakve poruke, ali one jednostavno nemaju vi\u0161e tolikog efekta na svoje primatelje kao \u0161to su to imale prije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ne mo\u017eemo pore\u0107i da ve\u0107ina stra\u0161nih pri\u010da u nama budi izvjestan gorko-slatki osje\u0107aj. Svi vole \u010ditati o urbanim legendama i mitovima te je to jedna od popularnijih aktivnosti na internetu jer su \u010desto vrlo zanimljivi i poti\u010du na razmi\u0161ljanje. Dok neki odlu\u010duju vjerovati u pri\u010de o duhovima i urbane legende, mnogi vjeruju da su to […]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":1541,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"rank_math_lock_modified_date":false,"footnotes":""},"categories":[35],"tags":[],"class_list":{"0":"post-1539","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-zabava"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1539"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1993,"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539\/revisions\/1993"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1541"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1539"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1539"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mojblog.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1539"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}