Sindrom karpalnog tunela stanje je koje se sve više tretira kao ozbiljni zdravstveni problem, osobito zbog raširenosti u populaciji. Ovaj sindrom nastaje pritiskom na živac medianus i pojavit će se ako dođe do zadebljanja volumena karpalnog tunela zbog čega će doći do povećanja pritiska u njemu.
Tlak u karpalnom tunelu je više nego dvostruko veći u ljudi koji razviju ovaj sindrom nego kod zdravih ljudi. Osim pritiska na živac dolazi i do pritiska na krvne žile koje su smještene u njemu. Zbog toga će, nakon određenog perioda, doći do promjena na ovom živcu jer će biti smanjena opskrba krvlju kroz krvnu žilu.
Sindrom karpalnog tunela javlja se u odrasloj dobi, ali je primijećeno da je češći u ženskoj populaciji. Iako se ova bolest može pojaviti na obje šake, ipak je najčešće zahvaćena dominantna šaka, desna kod dešnjaka i lijeva kod ljevaka. Dobna struktura je obično od 40-e do 60-e godine života, ali se može pojavljivati i u mlađim životnim skupinama.
Osobito ugrožena populacija su oni koji rade na mišu i tipkovnici i po nekoliko sati dnevno. Ugrožene su i skupine koje zbog posla imaju dugotrajne ponavljajuće pokrete u ručnom zglobu. Tu ubrajamo informatičare, knjižničare, zapisničare i daktilografe i slična zanimanja.
Simptomi koji se javljaju kod ovog sindroma mogu biti neugodni, a riječ je o trncima u prstima i ruci, slabosti u ruci, ukočenim prstima i problemu s pokretljivošću prstiju. Jako izraženi mogu biti i simptomi koji su izrazito neugodni, a govorimo o promjeni temperature ruke, promjeni boje ruke, osjećaju kao da ste dotakli struju i osjetu pečenja u ruci.
Ove simptome nikako ne smijete zanemarivati jer može doći do ozbiljnog pogoršanja, a ono pak može iznimno utjecati na kvalitetu vašeg života. Neki bolesnici se doktoru javljaju tek kad dožive simptome koji ih prestraše, kao što je recimo ispadanje predmeta iz ruku i gubljenje osjeta topline. Gubljenje osjeta topline znači da se bolesnik može opeći jer ne osjeća toplinu, a to može uzrokovati ozbiljne opekline na ruci.
Što uzrokuje pojavu sindroma karpalnog tunela?
Na pojavu ovog neugodnog sindroma mogu utjecati mnogi faktori, a riječ je o onima koji mogu direktno uzrokovati pritisak na živac medianus. Najčešći uzroci su sljedeći:
1. Trauma ili ozljeda ruke koja je izazvala oticanje i pritisak
2. Artritis i slične degenerativne bolesti kostiju i zglobova
3. Problemi s hipofizom ili štitnjačom (neaktivnost ili prevelika aktivnost)
4. Zadržavanje tekućine (osobito tijekom trudnoće ili menopauze)
5. Ciste ili tumorska tkiva koja se razviju u kanalu
6. Opetovano korištenje vibrirajućih predmeta
7. Ponavljajuće kretnje rukom ili zglobom (korištenje miša ili tipkanje)
8. Genetska predispozicija
9. Dijabetes
10. Pretilost
Na mnoge od ovih faktora se može direktno utjecati i tako pomoći smanjiti mogućnost razvoja sindroma. Posebno je bitno paziti na način korištenja ruke, osobito ako se njome radi na iznimno niskim ili visokim temperaturama.
Sindrom koji je već razvijen može se pogoršati najobičnijim radnjama i one se zapravo smatraju najopasnijima. To su tipkanje na tipkovnici, vožnja automobilom, držanje telefona ili mobitela te čitanje koje uključuje držanje knjige u istom položaju.
Kako otkriti imate li sindrom karpalnog kanala?
Ako imate simptome koji vam se čine povezani s ovom bolesti morate se obratiti liječniku koji će vas uputiti na dodatne pretrage kojima će se utvrditi stanje vaše ruke.
Postoji uobičajen test kojim se vrši fizički pritisak na živac da se vidi hoće li se razviti bolovi, a nakon toga je potrebno potvrditi dijagnozu pomoću EMNG pretrage. Riječ je o elektromioneurografiji, neugodnoj ali jednostavnoj pretrazi kojom se može odrediti točno mjesto pritiska na živac i utvrditi koliko je živac zapravo oštećen.
Može se učiniti i UZV i MR karpalnog tunela, te CT šake koji će pomoći u davanju točne dijagnoze i pomoći otkriti detalje vezane uz operaciju, ako se pokaže potrebnom.
Kako ublažiti simptome karpalnog tunela?
Simptomi sindroma karpalnog kanala su raznoliki i ovise o trajanju pritiska na živac i jačini tog pritiska. Jedan od prvih simptoma koji se razviju je smanjenje osjeta, a obično se pojavljuje kod tri četvrtine bolesnika.
Osobito neugodno iskustvo je pojavljivanje jakih simptoma tijekom noći do te mjere da budi iz sna i da je potrebno tresti rukom kako bi se bol ili utrnulost u ruci smanjila.
Postoji mnogo načina pomoću kojih se može umanjiti mogućnost daljnjeg razvoja sindroma, načina za smanjivanje boli uzrokovane njime i sprječavanje pojave daljnjih komplikacija vezanih uz šaku i ruku.
Jedan od dobrih načina za sprječavanje daljnje degradacije bolesti je korištenje udlage za zglob koja će ruku čitavo vrijeme držati u neutralnom položaju. Potrebno je smanjiti na minimum sve aktivnosti koje negativno utječu i pogoršavaju ovo stanje. Ovo je često vrlo teško ljudima čiji je posao u potpunosti vezan uz korištenje miša ili tipkanje pa se mnogi od njih odlučuju na operacijsko liječenje.
Bitno je često odmarati ruku, a od pomoći će biti i oblozi od leda ili sam led. Liječnik treba propisati protuupalne lijekove i steroide koji će pomoći smanjiti upalu ali i samu oteklinu.
Vježbanje joge se pokazalo iznimno blagotvorno prema ovom sindromu jer umanjuje bol i povećava pokretljivost. Možete pokušati i s akupunkturom koja je poznata po dobrobiti za tijelo.
Operacijsko liječenje nije bauk
Ako se bolest razvije do te mjere da bol postane kronična, a pokretljivost šake i ruke onemogućava normalan rad, potrebno je podvrgnuti se operativnom zahvatu. Ovo je osobito nužno ako su živci sve više oštećeni jer to može uzrokovati i dodatne probleme.
Mnogi su bolesnici u strahu od operacije jer se boje da može doći do još većih oštećenja, ali dekompresija živca medianusa operativnim zahvatom je jedna od najuspješnijih operacija na svijetu. Uspješnost zahvat je visokih 95%, a komplikacije se pojavljuju u manje od 3% slučajeva što su jako dobre brojke.
Operacijom se uklanja mehanička kompresija medianusa, a presijecanjem ligamenta volumen tunela se jako povećava – gotovo za 30%. Time se tunel širi, pritisak na živac smanjuje i uklanja većina simptoma koji toliko jako utječu na kvalitetu života.
Najveći dio simptoma nestaje u roku tri mjeseca, osim ako je u pitanju bilo duže trajanje pritiska na živac pa se ruka može oporavljati i do 6 mjeseci.