Zasigurno ste čuli za Đurđevdan – ako niste, to znači da dobro ne poznajete ex-yu glazbenu scenu ili da pak niste zainteresirani za običaje i tradicije. Danas ćemo pričati o ovom proljetnom blagdanu što se obično obilježava u travnju ili svibnju (ovisno o tome pratite li gregorijanski ili julijanski kalendar), a drugo mu je ime Jurjevo!
Što je Đurđevdan, a što Jurjevo?
Đurđevdan je pravoslavni blagdan prirode, a njegov je katolički sinonim Jurjevo. Jurjevo se među pukom često tretira i kao prvi dan proljeća, a danas se više ne slavi kao prije. U prošlosti se ovaj dan smatrao prvim danom gospodarske godine i tada su se sluge te pastiri mijenjali za nove. Stoka se svečano izvodila na pažu, ali i kitila vijencima koji su ih simbolički trebali štititi ostatak godine.
U nekim su se situacijama konji vodili na blagoslov te se palili jurjevski kresovi. Mladež bi plesala i pjevala oko krijesa, a vatra koja je gorila navodno je štitila stanovnike od svih zlih duhova i bolesti. Kajkavsko je područje najviše slavilo Jurjevo, a ophodnici su se nazivali jurjašima, đurđarima ili pak jurjakima. Ophodnici su šetali po selu, pjevali pjesme i za nagradu dobivali nešto toplo za pojesti.
Nerijetko su nosili i cvijeće te grančice koje su bile blagoslivljane ili su pak trebale biti ponešene na sam krijes. Priče kažu da su mladići nerijetko ovako upoznavali svoje žene te pronalazili razne avanture. Zašto Juraj i tko je Juraj? Postoje narodne priče o tome tko je on bio, a s vremenom su se izjednačile s kršćanskom verzijom sv. Jurja. U Hrvatskoj se Jurjevo slavi 23. travnja, a običaj se još uvijek može naći u nekim mjestima kajkavskog govornog područja te u istočnoj Sloveniji.
Đurđevdan, s druge strane, karakterističan je za pravoslavne zemlje i istočniji dio Hrvatske. On se obilježava 6. svibnja po julijanskom kalendaru jer ga tako obilježavaju pravoslavne crkve. Radi se, naravno, o istom danu. Ovaj je kulturni praznik bio slavljen na isti dan sve do reforme kalendara u 16. stoljeću, a od tada se praktički obilježava dvojno. Bosna i Hercegovina prati pravoslavno slavlje.
Kada se slavi Đurđevdan?
Ponovno, različiti narodi slave Đurđevdan na različite dane. Hrvati Đurđevdan, odnosno Jurjevo, obilježavaju 23. travnja. Srbija i Bosna i Hercegovina slave ovaj kulturni praznik 6. svibnja. Ovisno o tome koje ste vjerske ispovijesti, moguće je da ćete Đurđevdan, odnosno Jurjevo, slaviti dvojno.
Kada je u Đurđevdan u 2023. godini? Naravno, datumi se ne mijenjaju svake godine jer ovaj praznik nije obilježen kao „prva srijeda u mjesecu“ ili nešto slično. Svake je godine na isti datum. Dakle, i u 2023. godini Jurjevo je za katolike 23. travnja, a Đurđevdan za pravoslavce 6. svibnja odnosno maja.
Kako različiti narodi slave Jurjevo, odnosno Đurđevdan?
Bošnjaci
Stanovnici Bosne i Hercegovine, koji su pretežito Bošnjaci, slavili su ovaj blagdan kad i pravoslavci, 6. svibnja. Danas je zbog jednostavnosti uveden moderni pristup kojim se blagdan slavi 1. svibnja. No, s obzirom na to da se navedeni praznik danas zaista ne slavi kako se slavio prije, pričajmo malo o običajima koji su se tada poštivali.
Već dan prije počelo bi slavlje – zajednički obroci u prirodi, umivanje vodom iz potoka, spremanje kuće i ukućana. Ljekovitost prirode u mnogim narodima je bitna vrijednost. Nerijetko se odlazilo susjedima u posjet, a roditelji su ubirali tanak prut drena koji se nazivao žitkovac. Susjedi su se međusobno dogovarali što će tko donijeti na slavlje, a svake se godine slavlje događalo na istom mjestu. Žene i djeca dolazili su na slavlje kasnije, a muškarci ranije kako bi pripremili vatru.
Mladi su se šibali žitkovcem kad su bili nemirni, a neki misle da je upravo taj običaj pokrenuo izreku „zdrav kao dren“ – ovo je bila pučka metoda zaštite mladih od bolesti. Žitkovac se ne bi bacao, već postavio u kuću. Jelo se u podne, a stariji su bili odvojeni. Prvo se jelo davalo ženama, nakon toga djeci, a muževi su bili posljednji. Jele su se čorbe, janjac, mladi luk i hurmašice, a dobar je provod završio tradicionalnom kahvom.
Tada su mladi prošetali, a nakon toga zaplesali uz svirku. Harmonikaši su zabavljali goste, a postojalo je i natjecanje u kojima su stariji stanovnici pokušavali nadglasati mlađe. Česi, Austrijanci i Mađari nerijetko su se pridruživali ovim slavljima jer su se činila kao pravi derneci!
Hrvati
Hrvati su slavili onako kako smo objasnili u samom uvodu teksta, ali valja napomenuti da je to bilo na sjeverozapadu i u Turopolju. Ostatak države nije bio toliko zahvaćen ovim običajem. Kod Hrvata je ovaj blagdan nazvan Jurjevo po sv. Jurju, a napravljena je i narodna pjesma a stihovima „prešel je prešel pisani Vuzem, došel je došel Jura zeleni“.
Sveti Juraj iza sebe nosi zanimljivu priču koju su Hrvati slavili nešto više od Bošnjaka i Roma. On je bio mučenik poznat po borbi sa zmajem o kojoj ćemo nešto više kasnije. Nakon očeve smrti završio je u Palestini kao časnik rimske vojske, a ubijen je tijekom progona kršćana u četvrtom stoljeću. Dakle, živio je u Palestini gdje je, blizu grada Loda, postojalo jezero u kojem je živio zmaj. Predaja kaže da je zmaj izlazio iz jezera, proždirao ljude i širio otrov koji je uzrokovao bolesti.
Vladari se nisu uznemirivali ovim, već su sugerirali stanovnicima da zmaju svaki dan žrtvuju jedno dijete te će sve biti u redu. Na kraju priče, nakon mnogo žrtvovane djece, bilo je vrijeme da se žrtvuje kraljeva kći jedinica. Tada se ukazao sveti Juraj s kopljem, pojurio je ka zmaju i usmrtio ga.
Prikaz sv. Jurja te njegove pobjede nad zmajem pučka je priča koja zapravo simbolizira borbu protiv nepravde, nerazumijevanja i poganstva. Legenda se brzo raširila, a sv. Juraj postao je zaštitnikom mnogih zemalja. Postoje mnogi prikazi ovog čina, uključujući kip kod Senja, kip u Stockholmu i onaj kod HNK.
Romi
Romi zapravo Đurđevdan slave najbogatije od svih – ovo je za njih najveći blagdan. On se slavi od davnih dana povijesti, a u romskom je jeziku opisan kao Ederlezi. Romi se na taj dan odijevaju svečano, kite se nakitom, pleše se kolo i svira glazba. Kuće se uređuju raskošno, a svugdje je cvijeće i grančice kojima se slavi povratak proljeća. Jede se janje, kupa se u odi s cvjetovima, a s obzirom na to da su Romi tradicionalno nomadi, ovaj je blagdan bio i buđenje naroda. Pokretali su svoje čerge i kretali u nove avanture.
Postoji i navodna jeziva tajna iza ove pjesme, a povezana je s romskim narodom. O tome više u sljedećim paragrafima. Danas postoji i dosta kontroverze oko toga percipiraju li Romi ovo kao vjerski praznik ili ne te je li potrebno da se ovo percipira kao nacionalni praznik.
Koja se jeziva tajna skriva iza pjesme Đurđevdan?
Svi narodi bivše Jugoslavije znaju za popularnu pjesmu Bijelog Dugmeta pod nazivom Đurđevdan. Ova je pjesma jedna od najpoznatijih na ovim prostorima, a nerijetko se pušta na raznim proslavama. Slovi kao jedna od pjesama koje se puštaju kako se noć primiče kraju! Ipak, postoji i tužna priča koja je povezana s ovom pjesmom – barem tako tvrde mnogi izvori.
Novinar Vukašin Beatović koji piše za Blic, srpske novine, pričao je o tome kako je pjesma koju je Goran Bregović napisao za Bijelo Dugme zapravo nastala u vlaku smrti koji je vozio iz Sarajeva u smjeru Jasenovca, tada poznatog logora. Radnja se zbila baš na Đurđevdan 1942. godine, a NDH je navodno pripremila sankcije za zarobljenike koji će završiti u Jasenovcu. Po pričama, u koloni je bilo oko 3000 ljudi, a gužve su bile ogromne. Neki je čovjek zapjevao stih koji možemo čuti u pjesmi:
„Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni – Đurđevdan je.”
član vlaka za Jasenovac, usmena predaja
Novinar Blica navodi kako su ovu priču zaista potvrdili oni što su preživjeli. Priču je potvrdio profesor Žarko Vidović iz Sarajeva, a i sam je potvrdio kako je bilo u zloglasnom logoru. Moramo napomenuti da je većina ovih predaja prilično mijenjana kroz godine pa tako porijeklo ove pjesme nije u potpunosti jasno.
Pjesmu možemo čuti i u filmu Emila Kusturice pod nazivom „Dom za vješanje“ odnosno „Vrijeme Cigana“. Bregović je inspiraciju uzeo i od Balaševića te njegovog stiha „kada nisam s onom koju volem“ te je kasnije zahvalio Balaševiću na inspiraciji za pjesmu. Možemo sa sigurnošću znati samo ono što je Goran Bregović, član Bijelog Dugmeta, rekao sam, a ostalo je nagađanje.
Postoji dosta kontroverze o tome je li Ederlezi u originalnoj tradiciji Roma zvučao ovako (pa ga je Bregović direktno preveo iz spisa) ili se radi o obradi. Pjesma je prepjevana na jako puno jezika, a svi slavenski narodi imaju svoju verziju.
Grčka se može pohvaliti verzijom koju pjeva Alkistis Protopsalti, dok u Bugarskoj pjesmu obrađuje Slavi Trifonov, a u Turskoj Sezen Aksu.
Originalno je ispjevana u stihovima:
Sa me amala oro khelena
originalni stihovi Ederlezija, tradicionalne pjesme
Oro khelena, dive kerena
Sa o Roma daje
Sa o Roma babo babo
Sa o Roma o daje
Sa o Roma babo babo
Ederlezi, Ederlezi
Sa o Roma daje
Zaključak
Đurđevdan u pravoslavnom kontekstu, a Jurjevo u katoličkom, kulturni je praznik odnosno blagdan koji iza sebe nosi divne tradicije. Osim što se slavio na kreativne načine, ispjevan je kroz mnoge pjesme te je originalni hit Bijelog Dugmeta obrađen na mnogim jezicima.