Motivirati djecu za učenje često je veliki izazov. Najmanja djeca i djeca koja nisu krenula u školu često su jako zainteresirana za učenje, sve ih zanima i stalno postavljaju pitanja koja počinju s upitnom riječi „zašto“?
Ali ovaj entuzijazam s vremenom jenjava, a mnoga djeca koja krenu u školu postanu sasvim drugačija po pitanju interesa za učenje i većina ih izgubi početni entuzijazam. Djelomice su tome krivi učitelji koji nisu dobri pedagozi, djelomice školstvo koje nije prilagođeno njihovoj dobi, a dosta utjecaja ima i dječje nezadovoljstvo što se škola ne odvija samo u školi već im se oduzima i od vremena za igru (učenje, zadaća, i sl.)
Dijete često izgubi interes za učenje i zbog natjecateljskog roditeljskog stava jer je mnogim roditeljima bitna samo ocjena, zbog njihove prevelike skrbi i preuzimanja dijela dječjih obaveza na sebe. Što mislite kako se dijete može osjećati ako roditelj preuzme neki školski zadatak na sebe jer misli da ga dijete neće dovoljno dobro napraviti?
Zbog toga treba dobro razmisliti o roditeljskom stavu prema školi i učenju i poslušati pedagoge i psihologe o tome kako motivirati djecu na učenje i prestati biti s njim u konfliktu.
1. PREPUSTITI ODGOVORNOST DJETETU
Kako dijete raste, roditelj treba postupno smanjivati skrb o školi i dati djetetu prostora da pokaže da je odgovorno, da samo zna spremiti školsku torbu, napisati svu zadaću, buditi se na vrijeme i slično. Dijete će primijetiti da vi imate povjerenja u njega pa će se dodatno potruditi da vam dokaže da je zrelije nego mislite. Ovo je odlična motivacija za podizanje volje za odlaskom u školu.
2. OBJASNITI DJETETU DA NE IDE U ŠKOLU ZBOG DRUGIH, VEĆ ZBOG SEBE
Motivacija djeteta za rad je slaba ako misle da uče za roditelje ili nekog drugog, a ne za sebe. Zbog toga je bitno iskomunicirati to na pravilan način tako da dijete shvati koliko je učenje važno za ono što želi raditi u životu i kako će mu njegov redovan rad omogućiti da savlada mnoge vještine koje će mu kasnije biti korisne.
Dijete mora shvatiti da se mora samo naučiti savladavati probleme i prepreke te da će na taj način postati samostalno, sposobno i uspješno u mnogim poljima života.
3. PRESTATI PRIGOVARATI I DIJELITI SAVJETE
Ovo je jedan od najvećih roditeljskih izazova i vrlo ga je teško savladati jer svaki roditelj ima osjećaj da zna što je najbolje za njegovo dijete, ne razmišljajući kakav je stav djeteta o svemu i slaže li se dijete s roditeljem o tome.
Ova dobronamjerna greška stalnog ispravljanja ili prigovaranja otežava komunikaciju s djecom jer djeca nakon nekog vremena postanu pasivni slušači i na sve odgovaraju s potvrdnim rečenicama kao što su „da, razumijem“ ili „da, budem“, a da uopće ne slušaju roditelje niti se slažu s njima.
Ovo je osobito često kod tinejdžera, koji često počnu skupljati loše ocjene jer ne razumiju gradivo, ali ne žele to podijeliti s roditeljima kako ne bi slušali stalna prigovaranja. Dobra komunikacija s djecom i povjerenje u dijete spriječit će većinu problema kod adolescenata.
4. TREBA PRUŽATI BEZREZERVNU PODRŠKU
Roditelji često razviju loše navike kritiziranja djeteta vezano uz školu, prijetnji, ali i potkupljivanja djeteta. Izjave poput „Kako ne shvaćaš? Uključi malo mozak!“, „Završit ćeš u školi za smetlare ako se ne primiš knjige“ ili „Opet nisi dobio peticu“ izuzetno su destimulirajuće i znak lošeg roditeljstva.
Dijete se mora voljeti, usmjeravati, podržavati i s njim treba biti strpljiv. Ovakvim načinom razgovaranja dijete će ostati bez samopoštovanja, neće se pouzdavati u svoje sposobnosti, a mnoga od njih će početi misliti loše o sebi. Djetetova škola nije vaša škola, i vaši osjećaji tu nisi bitni; bitno je kako se dijete osjeća u školi i uz sve vezano za školu. Stoga morate zanemariti svoj ego i biti tu za dijete, a ne očekivati da dijete bude tu za vas. Vi ste odrasla osoba, vi ne trebate pomoć.
Djetetu treba podrška u obliku poticaja kao što je recimo „Možeš ti to“ ili „ Vjerujem u tebe“, a ako vidite da dijete još uvijek ne savladava zadatak samo pružite mu samo malo pomoći tako da uspije riješiti zadatak, a da ne misli da ste ga vi riješili umjesto njega.
5. PRESTATI S TRAŽENJEM SAVRŠENSTVA
Ovo je jedna od najvećih boljki modernih roditelja koji jako brzo demotiviraju svoju djecu za rad tako da ih omalovažavaju rečenicama kao što su: „ Zašto nije petica“, „Trojka je bezveze“, a još gori slučaj je kad ih se uspoređuje s drugom djecom. Za dijete nema ništa gore kad mu roditelj kaže „Kako je on mogao dobiti pet, a ti ne?“ ili „Tvoj stariji brat nikad nije dobio trojku!“ .
Tako se djeca često prestanu truditi oko škole jer znaju da nikada neće zadovoljiti svoje roditelje i biti onoliko uspješni koliko to roditelji žele. Što je najgore od svega, ta se djeca kasnije ponašaju kao da im uopće nije stalo do ocjena ili škole, a to nije istina. Oni se zapravo osjećaju loše zbog toga, ali uvijek odustaju od novih pokušaja dostizanja ciljeva koje su im roditelji postavili jer znaju da ih nikada neće moći doseći.
Roditelji trebaju biti realni u vezi škole i svjesni koliko gradiva njihovo dijete može savladati. To je jedini način da svi budu sretni, jer previsoka očekivanja mogu jako unazaditi djecu, i obrazovno i emocionalno.
6. TREBA PRUŽATI PRIMJER
Djeca koja vole učiti i željna su novih znanja obično dolaze iz domova u kojima se cijeni usvajanje novih znanja i u kojima članovi obitelji često diskutiraju, propitkuju, uče jedni od drugih i slušaju različita mišljenja.
Takvi roditelji često s djecom imaju argumentirane rasprave i često ih vode na mjesta na kojima mogu upiti nova znanja, kao što su muzeji, kazališta, izložbe, ali i radionice.
Kada djeca odrastaju u stimulirajućoj okolini, s roditeljima koji su još uvijek i sami željni upijati nova znanja i koji znaju koliko je to bitno za djecu, onda će takvo dijete biti zainteresirano za usvajanje novih znanja, propitkivanje okoline oko sebe i tako će svoju dječju znatiželju održavati na životu.
7. POMOZITE U STJECANJU DOBRIH RADNIH NAVIKA
Radne navike nisu nešto s čim se ljudi rađaju. To su navike koje se stječu s vremenom, a riječ je o ponavljanju radnji na istom mjestu i u isto vrijeme. Djetetu trebate postaviti stalno mjesto za rad i treba mu pružiti mogućnost da sam odredi raspored koji mu najbolje odgovara. Tako će samo odgonetnuti koji mu ritam rada najviše odgovara i uz vašu će pomoć napraviti raspored u kojemu ima mjesto i za igru i druženje, ne samo za školu.
8. OBJASNITE VAŽNOST UČENJA S RAZUMIJEVANJEM
Učenje napamet nikome nije drago jer je riječ o dosadnom i besmislenom učenju činjenica. Mnogo je važnije da djetetu objasnite koliko je korisnije da on nađe smisao u onome što uči i da to poveže sa svojim znanjem od ranije.
Djeca moraju pronaći vezu između stvari koje uče jer će im to omogućiti lakše kasnije naučiti nova znanja i savladati gradivo. Učenje također ne smije biti fokusirano samo na školu, već to mora biti povezano i s njegovom svakodnevicom.
Djeca koja počnu učiti s razumijevanjem čim krenu u školu kasnije imaju manje problema sa svladavanjem školskog gradiva, manje svakodnevnih problema kroz djetinjstvo i mnogo su snalažljivija od djece koja ne uče na taj način.
9. ODVOJITE VREMENA ZA KVALITETNO DRUŽENJE S DJETETOM
Roditeljstvo je zahtjevno, ali i vrlo zahvalno jer ljubav između roditelja i djece je neopisivo velika i značajna. Svom djetetu morate pružiti pažnju jer ono jako uživa u vašem društvu i nikakvo druženje s njegovim vršnjacima ne može zamijeniti kvalitetno druženje s roditeljom.
Neka djeca traže pažnju roditelja do te mjere da počinju raditi negativne stvari ili počnu namjerno dobivati loše ocjene samo kako bi dobili barem malo pažnje „prezaposlenih roditelja“. Nemojte da se to dogodi i vama jer nemate vremena za svoje dijete.
10. NEMOJTE GA ODGAJATI KAO DA JE ŠKOLA JEDINO BITNO U ŽIVOTU
Roditelji su skloni školovanju davati preveliki značaj. Oni redovno pokazuju interes za dijete i ono što mu se događa u školi, ali jedino što ih zanima su ocjene i postignuća. Djeca to osjećaju i prestanu s roditeljima dijeliti i druge važne stvari iz života, osobito one vezane uz njihov emocionalni život.
Najbolji način za stjecanje povjerenja djeteta je razgovor o svim temama koje njega zanimaju, makar to bile teme o kompjuterskim igricama ili o zgodnom dečku iz razreda. Djeca trebaju znati da vas zanima baš sve u njihovim životima i da vam ništa nije beznačajno niti glupo.
Slušanjem djeteta u vezi „običnih“ stvari koje mu se događaju u životu učvrstit ćete odnos s njim i pokazati da ste uvijek uz njega. Zbog toga će vam se obratiti i u teškim trenucima, kada će vam biti izuzetno drago da vas traži za pomoć.