Leptir je naša današnja tema – saznajmo više o jednom od najljepših stanovnika naše planete. Šume su već odavno poznate kao iznimno važne za cijeli planet i sve ljude na njemu i rijetko koja osoba će tvrditi suprotno. Iako se naizgled ne čini tako, travnjaci su također jedni od najraznolikijih i najvažnijih ekosustava u svijetu i u Hrvatskoj.
Razlog tome je upravo što u njemu svoja staništa pronalaze brojni kukci, od nama važnih pčela sve do bučnih zrikavaca. Među tim visokim travama i obiljem cvijeća nalazimo i leptire, insekte koji su oduvijek bili čarolije za ljudsko oko zbog svoje velike ljepote i elegancije leta.
Danas ćemo se upoznati s ovim kukcima i njihovim brojnim prilagodbama za život ne samo u travnjacima, već i u ekstremnijim staništima.
Što je leptir?
Leptiri su red kukaca prepoznatljivi po dva para prekrasnih, često šarenih i prošaranih krila. Oni su u takvom izdanju ustvari već odrasli, leteći stadij kukaca iz skupine Lepidoptera. Osim leptira, u ovu skupinu spadaju i moljci koji se često poistovjećuju s njima.
Naziv dolazi direktno od grčkog prijevoda riječi „Lepidoptera“ koji glasi „ljuskava krila“. Naime, krila leptira prekrivena su s enormnim brojem sitnih ljuskica (što je činjenica koju u stvari mnogo ljudi uopće ne zna), i te ljuske su raspoređene u razne jedinstvene dizajne koji im daju očaravajući izgled.
Kao i sve životinje iz reda kukaca, oni posjeduju šest nogu i tijelo podijeljeno na glavu, prsa i zadak. Također posjeduju i karakterističan egzoskelet (takozvani vanjski kostur) i antene na glavi. Njihov zanimljivi izgled privlači poglede i ljudi i drugih životinja, a neke od tih jedinki nemaju sasvim dobre namjere.
Kako razlikovati leptire i moljce?
Već smo spomenuli da i leptiri i moljci spadaju u skupinu Lepidoptera. Ipak, postoji nešto što ih razlikuje.
Leptiri imaju uske antene dok moljci mogu imati pernate antene ili antene koje se golim okom gotovo ne vide. Većina moljaca je aktivna noću, dok su naši divni, šareni kukci većinom aktivni danju. Zbog toga mnogi ljudi moljce često zamjenjuju s noćnim leptirima.
Ovo primjećujemo i prema brojnim prilagodbama moljaca na noćni život: primjerice, moljci će većinom biti neobojeni, dok leptiri znaju biti intenzivnih pa i kričavih boja.
Važno je spomenuti da je moljce lagano golim okom raspoznati od leptira i po tome što kada stoje, moljci ne drže krila uspravnim tijekom odmora, već raširenim. Stoga ako primijetite kukca koji izgleda slično leptiru, ali ima raširena krila dok miruje – ugledali ste moljca!
Kako gusjenica postaje leptirom
Za leptire je karakteristično da imaju iznimno kompleksan životni ciklus. Naime, nakon začeća jajašca se ne pretvaraju direktno u leteći oblik životinje već se razvoj odvija u fazama. Ovakav rast i razvitak životinje zovemo metamorfozom.
Prva životna faza ovog divnog kukca jest jaje ili jajna stanica. Ona može biti neutralnih boja, ali i jako obojena, a ženka ostavlja svoja jajašca na lišće ili stabljike biljaka. Razlog tome jest da kada biljka uđe u sljedeću fazu ima potreban izvor hrane odmah pokraj sebe što je vrlo praktično rješenje.
U drugoj fazi kukac je sada ličinka ili gusjenica. Ovakve gusjenice često imaju brojne parove nogu te stoga izgledaju slično drugim, ne letećim kukcima. Jedina funkcija ove faze jest da se u njoj gusjenica dobro nahrani. Zbog toga je apetit gusjenica velik i one u toj fazi neprestano jedu, što rezultira u velikom rastu tijela.
U tom procesu rasta gusjenica mora odbacivati svoj egzoskelet (ili oklop) koji ograničava njezin rast i stvarati novi i tako više puta u krug, koliko god dugo trajalo. Taj proces zovemo presvlačenjem, i gusjenica će ga proći oko četiri puta dok ne dostigne dovoljnu veličinu tijela koja joj dozvoljava prelazak u sljedeću fazu.
Treća faza je faza u kojoj kukac stvara kukuljicu. Sada velika gusjenica pričvrstit će se za grančicu ili neki drugi oslonac, a egzoskelet opada kako bi se otkrila kukuljica koju je gusjenica napravila. Kukac ostaje začahuren u ovoj vreći i ne pomiče se sve do sljedeće faze ciklusa.
Iako se izvana čini da gusjenica jednostavno odmara i da se ništa ne događa, unutar kukuljice gusjenica se razgrađuje i stvara krila, tijelo i noge te poprima karakterističan izgled leptira. Kukuljica je zapravo zaštitni omotač u kojem kukac dobiva svoj pravi i jedinstveni izgled.
U ovom stadiju kukuljica se ne hrani. Upravo je zato bilo jako važno da se gusjenica dobro najede prije nego što stvori kukuljicu. Ovakav stadij može trajati nekoliko dana, ali i više od godine, ovisno o vrsti leptira. Mnoge vrste stoga odlučuju iskoristiti kukuljicu kao stadij hibernacije tijekom zime.
Posljednja, četvrta faza je faza u kojoj kukuljica puca i iz nje izlazi odrasli leptir s razvijenim krilima i tijelom. U ovoj fazi, on može polagati jajašca i započeti ovaj ciklus iznova. To će se vjerojatno dogoditi jako brzo, s obzirom na to da je životni vijek leptira većinom nešto manje od tjedan dana, i on mora osigurati potomstvo u to vrijeme. Uistinu je šokantno saznati da jedna tako lijepa i nježna vrsta ima tako kratak životni vijek.
Što leptiri rade svaki dan?
Leptiri su vrlo kompleksna bića, i svakodnevno se bave mnogim aktivnostima. Oni mogu hibernirati, sunčati se, hraniti, migrirati i slično. Ovo je teško primijetiti ako pomno ne pratite ove divne kukce, no uvijek je moguće pretpostaviti što će leptiri raditi ovisno o okolini u kojoj se nalaze. Dakle, ako ga vidite na polju s mnoštvo cvijeća, on se vjerojatno dobro hranio samo trenutak prije nego što ste ga vi uočili.
Već smo spominjali da u stadiju gusjenice leptiri imaju vrlo velik apetit, no važno je pojasniti i da ono čime se hrane varira ovisno o stadiju u kojemu se nalaze.
Gusjenice se tako hrane najčešće listovima i stabljikama biljaka, jer na sebi imaju dobro razvijena usta za žvakanje koja im omogućavaju usitnjavanje biljka. Gusjenice također nemaju potrebu piti vodu: one kroz veliku količinu lišća koje jedu unose i puno vode.
Kod odraslog leptira slučaj je nešto drugačiji: oni nemaju sposobnost hranjenja te mogu unositi isključivo tekuću hranu. Oni to čine s razvijenim sisaljkama koje su spiralno omotane kada se ne hrane. Većina ih se preferira hraniti nektarom iz biljaka, no neki leptiri sišu tekućinu iz trulog voća, iz drveća, a neki čak i iz izmeta.
Jeste li znali da se i leptiri vole sunčati?
Kao i svi kukci, leptiri su hladnokrvni. Ovo znači da ne mogu regulirati svoju tjelesnu temperaturu već da ona gotovo sasvim ovisi o okolinskoj temperaturi. Kada im je hladno, oni izgube mogućnost letenja. Dakle, kako bi se mogli pokretati, moraju ostvariti potrebnu temperaturu.
Ako vrijeme bude pretjerano hladno, oni će potražiti svijetli kamen, pijesak ili list koji je izložen svjetlosti i dobro se osunčati. Raširit će svoja krila kako bi što bulje upili sunčeve zrake. Potreba za toplinom je jedan od razloga zašto se ove divne životinje najčešće hrane na osunčanim mjestima.
U suprotnom slučaju, ako im je prevruće, naći će hlad ili izvor vode kako bi se napili i tako spustili temperaturu tijela.
Razmnožavanje leptira
Odrasle jedinke moraju osigurati potomke, i kako bi to napravile moraju pronaći leptira suprotnog spola. Mužjaci su ti koji traže ženke, i to mogu činiti na dva načina: mogu letjeti i iz zraka promatrati potencijalne ženku te ih zatim pobliže pogledati, ili sjediti na visokoj biljci i čekati da se ženka nađe na njegovom putu.
Drugi način troši manje energije, ali može biti i manje učinkovit. Kada se pronađe ženka počinje ritual parenja, a ako se u blizini nađe drugi muškarac može doći do žestoke borbe.
No, kako leptir uopće može odrediti da li je ženka njegove vrste? Moguće je utvrditi to preko vanjskog izgleda: mužjak će tražiti jedinke s krilima odgovarajućih boja i uzorka. Ako je zadovoljan ženkom on će ispustiti feromone, ili izvoditi takozvani „udvarački ples“ kako bi privukao ženku. Ako je ženka zadovoljna ona će mu se pridružiti i doći će do parenja. Mužjaci često nakon tog procesa uginu u kratkom vremenskom roku, dok ženka polaže jajašca i nastavlja sa životom.
Ženka će položiti jajašca na biljku za koju je sigurna da će biti dovoljno velika kako bi se gusjenica mogla dovoljno nahraniti. Tek tijekom odlaganja dolazi do oplodnje. Naime, mužjak je samo pohranio sjeme u ženki, no do spajanja jajne stanice i muške spolne stanice dolazi tek tijekom polaganja. Ženka proizvodi ljepljivu tvar uz pomoć koje stavlja jaja na lišće i odlazi.
Migriraju li leptiri?
Intenzivna hladnoća može tjerati leptire na migraciju na toplija područja. Neki leptiri lete samo stotinjak kilometara kako bi došli u toplije krajeve, dok neki, poput poznatih monarha prolete preko tisuću kilometara kako bi našli novi dom.
Leptiri monarsi smatraju se prvacima kada pričamo o migraciji na velike udaljenosti. Oni svoju selidbu započinju već početkom jeseni, leteći iz Kanade i SAD-a prema jugu, primjerice u Kaliforniju, Floridu, Meksiko i slično.
Ovo putovanje može potrajati čak dva mjeseca, a monarsi se po putu hrane slatkim nektarom kako bi preživjeli. Zimu provode u toplijim krajevima odmarajući kako bi bili spremni za ponovnu migraciju i povratak u sjevernije krajeve. Zbog relativno kratkog životnog ciklusa, rijetki su oni koji stvarno prežive ovo putovanje, te se većinom radi o njihovim potomcima koji su se izlegli iz jaja koje su ženke slegle po putu.
Ipak, postoje i leptiri koji ne migriraju već odluče hibernirati kako bi preživjeli hladne vremenske uvjete. Ovakvi pojedinci pronalaze zaštićena mjesta poput oguljene kore drveća, balvane, stare ograde i slično. Leptiri imaju mogućnost hibernacije u svim svojim stadijima razvoja, no kada hiberniraju ne dolazi do prijelaza iz jedne faze u drugu.
Leptir i njegova sposobnost kamuflaže
Poznato nam je da mnoge životinje imaju sposobnost kamuflaže, pa tako i leptiri. Oni su razvili ovu prilagodbu jer mnoge životinje poput guštera i ptica, pa čak i pauka vrebaju i hrane se njima. Pošto ovi kukci nemaju mehanizme obrane od grabežljivaca, najbolje što mogu napraviti jest prikriti se kako ne bi bili pojedeni. To čine tako da poprime boje okoline.
Gusjenice mogu biti i žarko obojene. Ovakvu obojenost zovemo zaštitnom obojenošću jer njome gusjenica upozorava životinju da je ne pojede, jer je gusjenica otrovna. Ipak, ovakva jarka obojenost je rjeđa od obojenosti koja pomože u sakrivanju leptira. Tako će mnogi biti u boji drveća, trave, kamenja.
5 zanimljivih činjenica o leptirima
Ako volite zanimljivosti o životinjama, sigurni smo da ćete uživati u pet zanimljivosti koje smo vam pripremili o današnjoj temi!
1. Od boja vidljivih ljudskom oku leptiri primjećuju samo tri boje: žutu, zelenu i crvenu boju. Ali zato imaju sposobnost vidjeti širok spektar ultraljubičastih boja koje su nama sakrivene.
2. Za let, leptiru je potrebna tjelesna temperatura od najmanje 30 stupnjeva Celzijevih.
3. Na svijetu postoji više od 20 tisuća vrsta ovih divnih kukaca šarene boje.
4. Antarktik je jedini kontinent na kojem nisu pronađeni leptiri.
5. Težina prosječnog leptira ista je kao težina dvije ružine latice.