Aspartam je umjetni zaslađivač koji se već 30 godina koristi u gaziranim pićima, kaugumama i lijekovima. U posljednje vrijeme sve više proizvođača uklanja aspartam iz svojih proizvoda što je izazvalo zabrinutost potrošača, osobito nakon što je veliki proizvođač pića Pepsi prestao koristiti aspartam u svojim najpopularnijim dijetnim gaziranim pićima.
Je li aspartam štetan ili ne teško je utvrditi jer su mišljenja ljudi o njemu vrlo podijeljena. Regulatori hrane diljem svijeta tvrde da je riječ o najsigurnijem umjetnom zaslađivaču na svijetu, ali protivnici aspartama se ne slažu s tim već tvrde da uzrokuje mnoge bolesti i da je važno ukloniti ga iz prehrane što prije.
U nastavku teksta otkrit ćemo vam što je aspartam i za što se koristi, te ćemo vam predočiti razne studije i mišljenja o aspartamu kako bi sami donijeli odluku je li ovaj umjetni zaslađivač dobar izbor za vas. Naravno, vidjet ćete da postoje razna oprečna mišljenja, zbog čega je najbitnije od svega da se osjećate ugodno sa svojom odlukom.
Što je aspartam i kako je nastao?
Aspartam je umjetni zaslađivač koji sadrži jako malo kalorija, samo 4 kalorije po gramu, a slađi je od šećera par stotina puta. Zbog toga je potrebno daleko manje samog zaslađivača i to je jedan od glavnih razloga zašto mnogi stoje iza njega – vode se onim da količina uzrokuje probleme, a ne sam sastojak.
Aspartam jako dobro zamjenjuje okus šećera, te dobro pojačava voćne arome. Omiljen je i jer ne može uzrokovati karijes niti druge bolesti zuba. Zbog navedenih svojstava često se koristi u voćnim kolačima i slasticama, a postao je popularan i u slatkim, gaziranim sokovima.
Aspartam je poznat i pod oznakom E-951, a nastao je prirodnim putem, od aminokiselina koje grade proteine, a koje se mogu pronaći u mesnim i mliječnim proizvodima te žitaricama. One se zovu aspartanska kiselina i fenilalanin.
Aspartam se nalazi u mnogo prehrambenih proizvoda poput dijetnih pića, slatkiša, žvakaćih guma, jogurta i slično. Nalazi se čak i u lijekovima, što mnogo ljudi ne zna.
Mnogi ne znaju da je aspartam slučajno pronađen. Za to je zaslužan farmaceut James Schlatter, kemičar koji je početkom 60-ih godina radio u jednoj farmaceutskoj kompaniji koja je danas dio tvrtke Pfizer.
On je aspartam sintetizirao sasvim slučajno, spajajući dvije aminokiseline tijekom testiranja novog lijeka za liječenje čira. Tada je kušao svoj proizvod i otkrio da je vrlo sladak. Nakon toga je odobren za korištenje kao zaslađivač 1974. godine da bi ponovno bio povučen za tržišta jer se smatralo da su pokusi o njegovoj sigurnosti loše izvedeni.
Ponovno je odobren 7 godina kasnije, 1981. godine, otkada u akciju stupaju njegovi veliki protivnici koji još i danas tvrde da korištenje aspartama može uzrokovati glavobolje, depresiju, gubitak pamćenja, pa čak i sljepoću. Tu počinje široka kontroverza vezana za aspartam, sastojak koji je ili vrlo hvaljen ili intenzivno demoniziran.
Aspartam je ponovno došao u centar pažnje prije nekoliko godina, kada ga je američka kompanija Pepsi izbacila iz svojih dijetetskih pića na američkom tržištu. Mnogi su se pitali o čemu se onda zaista radi ako je tako velika tvrtka odlučila da ne stoji iza korištenja navedenog sastojka.
Zanimljivo je da su ga ostavili u pićima za ostatak svijeta, vodeći se sljedećim motivom: na američkom je tržištu znatno pala prodaja dijetetskih pića jer su Amerikanci u strahu od aspartama (to i nije neobično s obzirom na žestoku antikampanju koja je vođena u posljednjih nekoliko desetljeća) pa su ga morali maknuti i zamijeniti drugim sladilom.
Ovo govori u prilog aspartamu iako ne zvuči tako. Naime, da je kompanija Pepsi zabrinuta za zdravlje krajnjeg potrošača i da želi maknuti aspartam iz prodaje tada bi to učinila u svim državama svijeta, ne samo u Americi. Čini se da je razlog bio isključivo marketinški – u Americi je jako pala prodaja dijetnih pića zbog loše reputacije aspartama.
Što kažu zagovornici aspartama?
Kada čovjek u tijelo unese aspartam on se rastavlja na dvije komponente, gore navedenu aspartansku kiselinu i fenilalanin.
Zagovornici aspartama, znanstvenici i dijetetičari tvrde da su obje komponente u potpunosti bezopasne. Njihova dedukcija vodi se činjenicom da se u dijetetskim pićima nalazi samo 0,2 g aspartam na 0,5 litara što zapravo znači da se aspartam u ljudskom tijelu može naći samo u tragovima.
Njihova obrana temelji se i na količinama ovih komponenti u drugim proizvodima u kojima se oni nalaze prirodno, kao što je recimo mlijeko. U mlijeku ima šest puta više fenilalanina i dvostruko više aspartanske kiseline nego u istoj količini dijetnog pića. Isto vrijedi i za mnoge druge uobičajene proizvode.
Tvrdnju da aspartam stvara toksični metanol dok ga probavljamo pobijaju znanstvenim podacima koji kažu da je metanol toksičan samo u visokim dozama, te da ga ima i kad se jede prirodna hrana koja sadrži slične aminokiseline. Najbolji primjer za to je banana, koja stvara puno više metanola razgradnjom nego aspartam. Ista je stvar i sa sokom od rajčice i mnogim drugim namirnicama.
Po većini znanstvenika aspartam je siguran za korištenje, a izbjegavati ga moraju samo ljudi koji boluju od fenilketonurije, nasljedne bolesti koja onemogućuje probavu fenilalanina koji je sastavni dio aspartama. Međutim, kako zaista otkriti da imamo ovu bolest? Radi se o tako specifičnom problemu da je gotovo nemoguće uopće dobiti savjet koji nas upućuje na pregled.
Po njima, aspartama se može dnevno unijeti naviše 40 mg na 1 kilogram tjelesne težine što znači da se svaki dan može unijeti velika količina dijetnih pića, primjerice 12 limenki dijetne kole, a da se ne prijeđe preporučena dnevna doza ovog sladila.
Većina znanstvenika tvrdi da je aspartam potpuno siguran, a provedene su i opsežne studije na velikom broju ljudi koje nisu utvrdile da je on opasan za zdravlje, dok protivnici aspartama tvrde da su one napravljene loše i subjektivno te da su ih financirale velike farmaceutske kompanije i proizvođači hrane.
Što kažu protivnici aspartama?
Kritičari aspartama oslanjaju se na svoje vlastite nezavisne studije kojima su došli do određenih zaključaka, ali na žalost niti one nisu bili u potpunosti jasne niti su donijele dokazani zaključak. Veliki problemi vezani za istraživanja bit će prezentirani u nastavku, a samo neki od njih uključuju činjenicu da ovakva istraživanja zapravo nikad nisu vođena u potpuno prigodnom okruženju i u prigodnoj populaciji.
Ipak, njegovi protivnici su tijekom testiranja aspartama na pokusnim štakorima u Italiji 2005. godine utvrdili da su životinje koje su konzumirale ovaj umjetni zaslađivač bile sklonije karcinomu. Iako je kasnije utvrđeno da je metodologija rada na ovim pokusima bila manjkava i da studija samim time nije valjana ne može se poreći da postoji mogućnost da je djelomično istinita.
Pet godina kasnije utvrđeno je da postoji šansa da pića zaslađena aspartamom mogu uzrokovati prijevremeni porod kod trudnica koje ga redovito konzumiraju. Zbog toga su mnoge žene prestale konzumirati aspartam – što ako je na još neke načine povezan s reproduktivnim zdravljem?
Također postoje tvrdnje da aspartam uzrokuje razne nuspojave poput glavobolja, mutnog vida i neuroloških simptoma. Tvrdi se da može aktivirati Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest i aktivirati mnoge neurološke bolesti.
Protivnici aspartama ne vide razlog zašto se on ne bi zamijenio nekim drugim umjetnim sladilom, kao što je recimo sukraloza koju je Pepsi stavio u svoja pića umjesto aspartama. Ona je napravljena od šećera, 600 je puta slađa od šećera i nema kalorija. No, znamo li išta o sukralozi?
Sukraloza je odobrena 1998. godine nakon opsežnih studija i pokusa na životinjama i ljudima te nisu otkrivene nikakve nuspojave. Zbog toga su mnogi prehrambeni giganti izbacili aspartam iz svojih proizvoda i zamijenili ga sukralozom ili nekim drugim sladilom. Na kraju dana, nitko ne može reći jesu li i ta druga sladila u potpunosti sigurna ili ne.
Aspartam – zašto su ga mnogi izbacili iz upotrebe?
Osim gore navedenih tvrdnji s obje strane, kritičari aspartama utvrdili su da nije metanol ono što nije dobro za ljudsko tijelo, već ono što nastaje razgradnjom metanola. Nastaje formaldehid koji može dovesti do poremećaja metabolizma jer se veže na aminoskupine u tijelu. To znači da je mutagen, a to može značiti i da je potencijalno kancerogen.
Također je važno napomenuti da niti jedno sladilo nije dobro uzimati svaki dan, pa tako ni aspartam jer to može aktivirati kroničnu toksičnost. To znači da aspartam ne može stvoriti akutnu toksičnost, ali dugotrajno uzimanje ne mora biti sigurno, osobito za one koji ga konzumiraju u velikim dnevnim količinama.
Za aspartam se tvrdi da nije dobar kada se zagrijava jer od njega nastaje toksični nusproizvod pa su mnogi odustali od korištenja aspartama za zaslađivanje čaja ili kave. On i inače gubi dio slatkoće ako se stavlja u vruće napitke.
Aspartam – da ili ne?
S obzirom na to da ne postoji siguran dokaz o (ne)štetnosti aspartama, u potpunosti je na vama da li ćete ga koristiti u svojoj svakodnevnoj prehrani. Na kraju dana, nitko vam ne može sa sigurnošću reći da ste potpuno sigurni ili pak da nema apsolutno nikakvih posljedica. Isto tako vam nitko ne može garantirati da ćete se od aspartama razboliti.
Ako mislite da je bolje ne koristiti ga, dovoljno će biti da prestanete kupovati proizvode s aspartamom. Čitajte deklaracije i nemojte kupovati proizvode na kojima piše aspartam ili E – 951. Postoji zaista puno zamjena za šećer.
Ako želite potpuno prirodne alternative za zaslađivanje svojih jela i deserata tada odaberite potpuno sigurne alternative kao što su sirup od agave, šećer od šećerne trske i slično.