RMS Titanic bio je britanski brod koji je 15. travnja 1912. godine potonuo u Atlantskom oceanu nakon neočekivanog sudara s ledenjakom. Iz engleskog Southamptona krenuo je pet dana ranije s 2223 putnika, od čega gotovo tisuću njih otpada na članove posade.
U to je vrijeme Titanik bio najveći brod koji se zaputio na pomorsko putovanje ovakve vrste, koje je na kraju završilo katastrofom i smrću velikog broja putnika i posade.
Gradnja giganta među brodovima
Gradnja ovog raskošnog broda započela je rivalstvom dviju tvrtki. Naime, kompanija White Star Line odlučila je odgovoriti na proizvodnju gigantskih parobroda njihova protivnika, tvrtke Cunard. Ideja iza Titanika bila je ta da se napravi brod većeg razmjera od svih njegovih britanskih i njemačkih konkurenata.
Brod je ime dobio po Grčkim Titanima, bogovima koji su vladali u zlatnom dobu te pobijedili svoje prethodnike i nemilosrdno ih zatvorili u Tartar. Ovo metaforičko ime predstavljalo je snagu Titanika koji je bio bog među tadašnjim brodovima.
Napuštanje Southamptona
Titanik je 10. travnja 1912. godine izašao iz Southamptona i započeo svoje putovanje do New Yorka, do kojega brod nikada nije došao. Preko sto tisuća ljudi gledalo je odlazak ovog povijesnog broda iz luke. Gradnja broda koštala je gotovo sedam milijuna dolara, što je tada bio ogroman novac, te je bio tolike veličine da je morao trošiti preko 800 tona ugljena svaki dan kako bi se uopće mogao pomicati.
Kao najpoznatiji brod tog doba, Titanik je prevozio brojne važne, visoko rangirane dužnosnike i biznismene. Jedan od njih bio je i J. Bruce, menadžer kompanije The White Star koji je bio u društvu Thomasa Andrewsa, tvorca broda. Najbogatiji putnik je neupitno bio John Jacob Astor IV, nasljednik svog obiteljskog bogatstva.
Jedna od najpoznatijih teorija zavjera vezana uz potapanje Titanika je i teorija o Novom svjetskom poretku koja tvrdi da je Titanik namjerno potopljen kako bi na njemu stradale tri vrlo moćne osobe: John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek na svijetu, Isidor Strauss, bogati vlasnik lanca Macy’s i vlasnik najbogatijih rudnika zlata i srebra, Benjamin Guggenheim. Ova trojica saveznika protivila su se osnivanju Federalnih rezervi i time na sebe navukli gnjev bankarske elite. Mnogi smatraju da je njihovo putovanje na Titaniku bila idealna prilika da sva trojica nestanu.
Uz nešto malo novelista, akademika i turista, daleko je najviše bilo ljudi iz treće klase, koji su morali platiti manje od 20 dolara za prijevoz što je tada bila dobra ponuda. Iako je Titanik svojim slabije stojećim putnicima obećavao bolju akomodaciju nego što bi to imali na drugim brodovima, to svoje obećanje nije najbolje ispunio.
Početak kraja
Nakon samo četiri dana putovanja, Titanik je od drugih brodova dobio dojavu o ledenjacima u vodi. More je bilo mirno i nebo čisto te se smatralo da spomenuti ledenjaci neće izazivati veći problem na njihovom putovanju. Ipak, situaciju je dodatno otežala činjenica da su dalekozori bili spremljeni u kabinet čiji su ključevi nestali te da je upravo zato bilo teže uočiti ono što dolazi.
Nakon što je ledenjak bio uočen, brod je naglo skrenuo. Posadi je laknulo, brod je naizgled samo ogrebao ledenjak. To nije bilo točno: oštar dio ledenjaka ispod razine vode probio je brod i napravio rupu od gotovo sto metara. Kada je posada otkrila načinjenu štetu, već je pet prostorija bilo potopljeno, a voda se širila u susjedne dijelove broda. Nakon pomne kalkulacije, Thomas Andrews je zaključio da će brod potonuti za otprilike sat i 30 minuta i pokrenuo je evakuaciju. Neki će navesti i da je glavni krivac tome sama konstrukcija broda. Naime, zbog željeznog trupa Titanica, smatra se da kompasi nisu radili pravilno i da je to jedan od razloga nesreće. Ako znamo kako radi kompas, a to je na principu Zemljinog magnetskog polja, moguće je da je takav trup mogao ometati njegov rad.
Neorganiziranost i nepripremljenost posade na katastrofalni događaj rezultirala je u strašnoj neučinkovitosti: na prvom brodu, napravljenom da drži čak 65 ljudi, ukrcalo se samo njih 28. Nažalost, prvi brod nije bila iznimka, ova neorganiziranost se nastavila i bila jedan od glavnih razloga zašto je na Titaniku poginulo toliko ljudi.
Prema današnjim statistikama vjeruje se da je čak pola ljudi s Titanika moglo preživjeti da su brodovi za spašavanje bili korektno iskorišteni. Na brodovima je spašeno 706 ljudi. Zanimljiva činjenica jest da su svirači na brodu do samog kraja svirali kako bi smirili putnike i olakšali utovar u brodove. To sviranje je trajalo čak 3 sata, puno više nego što je Andrews očekivao. Ipak, brod je potonuo i sa sobom progutao većinu putnika.
Tijekom godina nastale su brojne teorije o potonuću: neki su vjerovali da brod nije bio dovoljno pripremljen za hladni ocean te da je korišteni metal puknuo pod niskom temperaturom. Te teorije danas nisu popularne te se vjeruje da je ledenjak bio pravi uzrok potonuća ovog broda.
Priča o Titaniku priča je o ljudskoj oholosti i želji da naprave što veće i snažnije brodove koji bi se protivili svim zakonima prirode. Ipak, to nije bio slučaj, i ovaj ambiciozan projekt poražen je od strane okrutnog Atlantika.
Titanik na malim ekranima
Samo mjesec dana nakon potonuća, glumica Dorothy Gibson, koja je ujedno bila i jedna od preživjelih putnika, glumila je u filmu nazvanom „Saved From the Titanic“ koji je prvi prikaz ove katastrofe u filmografiji. Dorothy je u filmu nosila odjeću i cipele koje je imala na sebi na dan katastrofe kako bi još vjerodostojnije prikazala ovaj tragičan događaj. Nažalost, jedina kopija ovog filma izgorjela je u požaru te se danas ne može pogledati ovaj povijesni film.
O Titaniku je snimljeno i mnogo dokumentarnih filmova od kojih se neki nisu pozabavili samo stvarnim događajima nego su obrađivali i mnoge teorije zavjere, od one o isplati osiguranja do namjernog atentata na bogate i moćne putnike koji su imali mnogo neprijatelja.
Najpoznatija obrada potonuća je ipak Titanic iz 1997. režiran od strane James Camerona. Ovaj film koštao je više od samog broda, čak 20 milijuna dolara. Zarada je ipak bila mnogo veća zbog velike popularnosti filma, koji je na kraju katapultirao Leonarda DiCaprija i Kate Winslet na sam vrh filmske scene. Iako je film bio djelomična fikcija, scena u kojoj Benjamin Guggenheim odbija prsluk za spašavanje kako bi poginuo kao džentlmen jedna je od najpoznatijih scena upravo zbog toga što je temeljena na stvarnosti. Dio putnika prihvatio je svoju smrt i htio umrijeti u najboljem izdanju, u svojim najboljim odijelima, dostojanstveno.