Važnost razbijanja stereotipa i suzbijanja diskriminacije u 21. stoljeću i dalje je kamen spoticanja u društvima diljem svijeta. S jedne strane primjećujemo napredak u nekim segmentima društva, dok s druge vidimo da će borba za jednakost biti duga i bolna, osobito u konzervativnim sredinama.
Seksualna orijentacija i dalje je tabu tema. Zemlje poput Saudijske Arabije, Irana, Ugande i Rusije donijele su anti-LGBT+ zakone, a zdravstveni djelatnici u Jordanu još i danas nude lijekove za liječenje „homoseksualne bolesti“. Prošlo je više od 30 godina od kada je homoseksualnost maknuta s liste bolesti Svjetske zdravstvene organizacije, ali u nekim državama se ništa nije promijenilo.
Homofobija, koja se temelji na netoleranciji i predrasudama prema osobama koje pripadaju LGBT+ zajednici, i dalje predstavlja ozbiljan izazov u našem društvu. No, postoji i svjetlija strana priče: sve veći broj ljudi i organizacija angažiran je u borbi za jednakost i prihvaćanje seksualne raznolikosti.
U 21. stoljeću, koje se smatra doba napretka i razumijevanja, nužno je aktivno raditi na razbijanju stereotipa i suzbijanju diskriminacije prema LGBT+ zajednici. To zahtijeva solidarnost, otvoren dijalog i zajednički angažman kako bi se stvorila tolerantnija i inkluzivnija budućnost.
Što je homofobija i kako je prepoznati?
Homofobija je pojam koji se odnosi na netoleranciju, strah, predrasude ili diskriminaciju prema osobama koje pripadaju LGBT+ zajednici. To može uključivati negativne stavove, osuđivanje, omalovažavanje ili čak nasilje prema homoseksualnim, biseksualnim, ili transrodnim osobama. Oznaka + uključuje i ostale seksualne identitete koji postoje, a uključuje i aseksualne osobe.
Prepoznati homofobiju može biti izazovno jer se ona može ispoljiti na različite načine, od otvorene agresije i verbalnog zlostavljanja do suptilnih oblika diskriminacije i nedostatka podrške.
Evo nekoliko znakova i situacija koje mogu ukazivati na prisutnost homofobije:
- Osoba koristi uvredljive ili degradirajuće termine i izraze kako bi opisala ili osuđivala homoseksualne ili transrodne osobe.
- Osoba iskazuje netrpeljivost prema ljubavnim odnosima ili brakovima između osoba istog spola.
- Osoba svjesno izbjegava kontakte s LGBT+ osobama ili ignorira njihove probleme i potrebe.
- Osoba koristi uvrede, ruganje i ponižavanje kako bi se osramotila ili omalovažila homoseksualna ili transrodna osoba.
- LGBT+ osobe su izložene nejednakom tretmanu, diskriminaciji ili gubitku prilika za napredovanje zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.
- Homoseksualne ili transrodne osobe mogu biti žrtve fizičkog nasilja, napada ili zlostavljanja temeljenog na njihovoj seksualnoj orijentaciji ili rodnim identitetima.
- Osobe koje pružaju usluge (npr. ugostitelji, zdravstveni djelatnici) odbijaju pružiti uslugu ili zdravstvenu skrb LGBT+ osobama zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.
Tko su homofobi?
Homofobi su ljudi koji iskazuju netoleranciju i diskriminaciju prema osobama koje pripadaju LGBT+ zajednici. Homofobija može biti prisutna kod pojedinaca, grupa ili čak institucionalizirana u društvu.
Homofobi mogu biti motivirani različitim čimbenicima, uključujući kulturološke, religijske, obiteljske ili osobne uvjerenja. Njihovi stavovi i ponašanja mogu biti posljedica nedostatka razumijevanja, straha od nepoznatog, internalizirane homofobije ili stereotipa koje su naučili.
Važno je napomenuti da svi ljudi ne dijele homofobne stavove. Mnogi ljudi podržavaju jednakost i prihvaćanje LGBT+ osoba, a postoje i aktivisti, organizacije i savezi koji se bore protiv homofobije i promiču jednakost i prava LGBT+ zajednice.
Razumijevanje da homofobija dolazi od strane ljudi s homofobnim stavovima pomaže u razbijanju predrasuda i otvara prostor za dijalog, obrazovanje i promjenu svijesti o važnosti jednakosti i poštovanja seksualne raznolikosti.
Homofobi se nalaze u svim segmentima društva, a postoji i nekoliko poznatih ličnosti koje su javno izrazile negativne stavove ili čak mržnju prema LGBT+ zajednici.
Jedan od primjera je Scott Lively, američki autor i aktivist poznat po svojim homofobičnim stavovima i promoviranju ideje da je homoseksualnost “bolest” koju treba liječiti.
Vitalij Milonov je pak ruski političar koji je bio jedan od glavnih zagovornika antigej zakona u Rusiji koji su ograničili prava LGBT+ osoba i zabranili “propagandu netradicionalnih seksualnih odnosa”.
I na hrvatskoj javnoj sceni ima mnogo poznatih ličnosti koji ne skrivaju da su homofobi.
Među njima je zasigurno najpoznatija Željka Markić, aktivistica poznata po svojem protivljenju istospolnim brakovima i zagovaranju tradicionalnih vrijednosti. Aktivno se suprotstavlja pravima LGBT+ osoba i sudjeluje u kampanjama protiv promjene zakona koji bi omogućili veću ravnopravnost.
Željko Glasnović je hrvatski političar koji je također javno izrazio svoje homofobne stavove, nazivajući homoseksualnost “devijacijom” i uspoređujući LGBT+ osobe s pedofilima.
Homofobija seže daleko u prošlost
Homofobija ide daleko u prošlost i prisutna je u različitim kulturama i društvima diljem svijeta.
U mnogim društvima, homoseksualnost je bila stigmatizirana, a ponekad čak i kriminalizirana. Negativni stavovi prema homoseksualnosti često su proizašli iz religijskih uvjerenja, kulturoloških normi ili predrasuda. U nekim slučajevima, homoseksualnost je bila smatrana moralno neprihvatljivom ili protivnom prirodi.
Kroz povijest su homoseksualne osobe bile izložene diskriminaciji, nasilju i proganjanju. U nekim kulturama su prakticirane kazne poput zatvora, bičevanja, pa čak i smrtne kazne za homoseksualnost.
Jedan primjer homofobije iz prošlosti je “crveni zakon” (engl. “Redeemers’ Law”) koji je bio na snazi u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 19. stoljeća. Taj zakon je kriminalizirao homoseksualnost i prema njemu su mnoge osobe bile uhićene i osuđene na zatvorske kazne.
Tijekom viktorijanskog razdoblja u Velikoj Britaniji (19. i početak 20. stoljeća) također su postojali zakoni koji su kriminalizirali homoseksualnost.
Najpoznatiji primjer je “Labouchereov amandman” iz 1885. godine, koji je kriminalizirao “nepristojno ponašanje” između muškaraca, što je uključivalo homoseksualni odnos. Ovaj zakon je imao štetne posljedice za mnoge homoseksualne osobe i doveo do njihovog progona i diskriminacije.
Povijest borbe za LGBT+ prava
Povijest borbe za LGBT+ prava obuhvaća niz događaja, pokreta i aktivizma koji su se odvijali tijekom prošlih desetljeća. Evo nekoliko ključnih trenutaka i pokreta u povijesti borbe za LGBT+ prava:
1. Stonewall neredi (1969.)
Ovaj događaj u New Yorku označava prekretnicu u borbi za LGBT+ prava. Nakon rutinske policijske racije u Stonewall Inn baru, LGBT+ osobe su se pobunile protiv policijske represije i nasilja. Ovaj događaj je potaknuo pokret za prava LGBT+ osoba širom svijeta.
2. Osnivanje prvih LGBT+ organizacija
Tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, formirane su prve organizacije koje su se borile za prava LGBT+ osoba. Među njima su bile Mattachine Society i Daughters of Bilitis u SAD-u, koje su se zalagale za vidljivost i prava homoseksualnih osoba.
3. Dekriminalizacija homoseksualnosti
Tijekom 20. stoljeća, mnoge zemlje su postupno ukidale zakone koji su kriminalizirali homoseksualnost. Prva moderna zemlja koja je dekriminalizirala homoseksualnost bila je Danska 1933. godine, a nakon toga su slijedile brojne druge zemlje.
4. LGBT+ pokreti i aktivizam
Od 1970-ih godina, LGBT+ pokreti i aktivisti su se organizirali diljem svijeta. Osnovane su organizacije poput Human Rights Campaign, Stonewall u Ujedinjenom Kraljevstvu, GLAAD i mnoge druge, koje su se borile za prava LGBT+ osoba i promovirale njihovu vidljivost i prihvaćanje.
5. Postignuća u zakonodavstvu
U posljednjih nekoliko desetljeća mnoge su zemlje postigle napredak u zakonodavstvu za prava LGBT+ osoba. To uključuje uvođenje antidiskriminacijskih zakona, priznavanje istospolnih brakova, omogućavanje usvajanja djece istospolnim parovima te ukidanje restriktivnih zakona koji su ciljali na LGBT+ osobe.
6. Međunarodni dan ponosa
Prva Povorka ponosa (Pride parade) održana je 1970. godine u SAD-u. Danas, Pride povorke se održavaju diljem svijeta kao simbol ponosa, zajedništva i borbe za prava LGBT+ osoba.
Borba za LGBT+ prava je kontinuiran proces, a svaki korak naprijed donosi veću vidljivost, prihvaćanje i jednakost za LGBT+ zajednicu.
Homofobija u obitelji
Homofobija u obitelji predstavlja izazovno pitanje koje se javlja kada članovi obitelji iskazuju netoleranciju, diskriminaciju ili negativne stavove prema LGBT+ članovima obitelji zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.
To može rezultirati osjećajem neprihvaćenosti, emocionalnom i psihičkom traumom te otežanim odnosima unutar obitelji.
Često se događa da članovi konzervativne obitelji budu iznenađeni i ne vjeruju da je njihov sin ili kći homoseksualne orijentacije. Ovo može biti zbog njihove nedovoljne svijesti o LGBTQ+ pitanjima ili zbog predrasuda koje imaju prema homoseksualnosti.
Neki članovi obitelji mogu pokušati zanijekati homoseksualnost svog bližnjeg. Možda će smatrati da je to samo faza ili da je osoba zbunjena. Negiranje može biti način da se izbjegne suočavanje s nepoznatim ili neugodnim situacijama.
Nažalost, neki članovi konzervativne obitelji mogu reagirati s negativnošću i odbacivanjem. To može uključivati verbalno zlostavljanje, omalovažavanje, ponižavanje ili čak prijetnje nasiljem. Ovakva reakcija proizlazi iz duboko ukorijenjenih predrasuda i nedostatka prihvaćanja prema LGBTQ+ zajednici.
Obitelji koje se drže strogih vjerskih uvjerenja možda će se suočiti s unutarnjim sukobom između svojih vjerskih učenja i prihvaćanja homoseksualnosti. Neki mogu osjećati da je homoseksualnost protivna njihovoj vjeri, a to može dovesti do moralne dileme.
Homofobija u zdravstvenoj skrbi
Homofobija u zdravstvenoj skrbi odnosi se na diskriminaciju, predrasude i loš tretman koji LGBT+ osobe mogu doživjeti u zdravstvenom sustavu.
To može uključivati stigmatizaciju, ignoriranje njihovih potreba, nedostatak pružanja odgovarajuće skrbi i nedostatak senzitivnosti prema njihovoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Homofobija u zdravstvu može imati ozbiljne posljedice za zdravlje i dobrobit LGBT+ osoba.
Zdravstveni radnici mogu odbiti pružiti usluge LGBT+ osobama na temelju njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Na primjer, liječnik može odbiti pružiti usluge planiranja obitelji, kao što je propisivanje kontracepcijskih sredstava, homoseksualnom paru ili transrodnoj osobi.
Zdravstveni radnici mogu koristiti homofobne ili uvredljive jezik, ismijavati ili omalovažavati LGBTQ+ osobe tijekom konzultacija ili liječničkih pregleda. To može dovesti do osjećaja sramote, stresa i smanjenog povjerenja u zdravstveni sustav.
LGBTQ+ osobe mogu se suočiti s nedostatkom povjerljivosti tijekom konzultacija ili liječničkih pregleda. Na primjer, zdravstveni radnik može razgovarati o intimnim pitanjima pred drugim pacijentima ili nedovoljno osigurati privatnost tijekom pregleda.
Homofobija u sportu potiče grupno nasilje
Homofobija u sportu odnosi se na diskriminaciju, predrasude i neprijateljstvo prema osobama na osnovi njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. To može uključivati verbalno zlostavljanje, fizičko nasilje, stigmatizaciju, izolaciju i nedostatak podrške.
LGBT+ sportaši mogu biti izloženi homofobičnim psovkama, vrijeđanjima i omalovažavanjima od strane suparnika, navijača ili čak vlastitih suigrača. To često uključuje uvrede i izraze koji imaju za cilj ponižavanje ili vrijeđanje njihove seksualne orijentacije.
Neki LGBT+ sportaši mogu biti žrtve fizičkog nasilja temeljenog na njihovoj seksualnoj orijentaciji. To može uključivati udarce, šutiranje, guranje ili druge oblike nasilja tijekom natjecanja ili čak izvan sportskog okruženja.
LGBT+ osobe čak mogu naići na prepreke prilikom pristupa sportskim programima zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. To može uključivati odbijanje prijave za određene sportove ili ograničenje sudjelovanja u natjecanjima na temelju njihove LGBTQ+ identifikacije.
Jedan od tragičnih primjera homofobije u sportu je slučaj nogometnog igrača Justina Fashanua. Fashanu je bio profesionalni nogometaš iz Engleske, koji je 1990. godine postao prvi otvoreno homoseksualni igrač u profesionalnom nogometu u Velikoj Britaniji. Nažalost, suočio se s brojnim oblicima homofobije i diskriminacije.
Nakon što je javno otkrio svoju homoseksualnost, Fashanu je doživio verbalno zlostavljanje od strane suigrača, suparnika, navijača i medija. Primao je prijetnje smrću i homofobične uvrede na stadionima i putem pošte. Mnogi suigrači i sportski dužnosnici nisu ga podržali, a neki su ga čak otvoreno izbjegavali i ignorirali.
Homofobija i neprijateljstvo s kojima se Fashanu susreo imali su negativan utjecaj na njegovu karijeru i mentalno zdravlje. Nakon nekoliko godina borbe s homofobijom u nogometnom svijetu, Fashanu je nažalost izvršio samoubojstvo 1998. godine.
Digitalno nasilje potaknuto homofobijom
Digitalno nasilje potaknuto homofobijom odnosi se na napade, zlostavljanje i diskriminaciju koje LGBT+ osobe doživljavaju putem interneta, društvenih mreža i drugih digitalnih platformi. Ukoliko želimo da homofobija nestane iz našeg društva, morat ćemo naučiti bolje sagledati svoje stavove i raditi redovite refleksije.
To najčešće uključuje homofobične uvrede, prijetnje, izlaganje povjerljivih informacija ili širenje mržnje putem komentara, poruka ili javnih objava.
Jedan od primjera digitalnog nasilja potaknutog homofobijom je slučaj Tylera Clementija.
Tyler je bio tinejdžer iz Sjedinjenih Američkih Država koji je 2010. godine počinio samoubojstvo nakon što je bio žrtva intenzivnog cyberbullyinga povezanog s homofobijom.
Njegovi školski kolege koristili su društvene mreže kako bi ga vrijeđali, ismijavali njegovu seksualnu orijentaciju i širili homofobne poruke. Taj slučaj je privukao pažnju medija i postao simbolom problema digitalnog nasilja i homofobije.