Rijetko koja duša na planetu nije čula za Mata Hari, poznatu špijunku i zavodnicu koja je tijekom 1.svjetskog rata priuštila glavobolje mnogim oficirima i političarima. Vrsna plesačica lijepog lica pronašla je sreću u glumi i plesu. No rijetko tko zna cijelu priču o Mata Hari i razloge zbog kojeg je postala najveća špijunska sila na početku 20. stoljeća.
Rođena je kao Margaretha Geertruida Zelle 1876.godine u Nizozemskoj kao kćer dobrostojećeg poduzetnika koji je izgubio sve svoje bogatstvo kad je Margaretha imala 13 godina zbog čega je poslao kćer da živi s rodbinom. Istovremeno se rastao od njene majke koja je umrla nekoliko godina kasnije.
Margaretha je išla u školu za odgajateljice, ali nikada nije stvarno vjerovala u svoj poziv i predosjećala je da je čeka potpuno drugačija budućnost. Prekretnica u njenom životu dogodila se već u 18-oj godini kada je spazila oglas u novinama koji joj je obećavao bijeg od obaveza.
Oglas je postavio dvadeset godina stariji nizozemski časnik koji je premješten u nizozemsku koloniju i koji je putem oglasa pokušavao pronaći ženu spremnu na život u koloniji. Margaretha se javila na oglas, preselila na indonezijski otok Javu gdje se udala za Rudolpha MacLeoda i rodila mu dvoje djece. Nažalost, djeca su postala žrtve trovanja, a nakon što sin nije preživio trovanje Rudolph i Margaretha su se rastali, a njihova je djevojčica ostala s ocem.
Stvaranje novog identiteta – Mata Hari
Nakon rastave Margaretha je otišla u Pariz i pokušala ostvariti svoj glumački san što nije bilo nimalo lako. Njeni prvi poslovi su obuhvaćali i cirkusko jahanje, poziranje za slike i mnoge druge poslove koje se nije nadala nikada raditi, ali je morala jer je financijski bila u jako lošem stanju.
Kako bi se izdvojila od ostalih žena koje su htjele graditi karijeru u svijetu zabave i kako bi se maknula od stigme rastavljene žene, Margaretha je osmislila novo umjetničko ime koje je korijen imalo u malezijskom jeziku. Postala je Mata Hari, egzotična plesačica čije je ime nosilo značenje „oko dana, sunce“.
S obzirom da je bila visoka, imala tamniju kosu i put Margaretha je dobila ideju da se probije kao egzotična plesačica, za kojima je tada u Francuskoj doslovno vladala pomama. Ubrzo je postala vrlo popularna, a njene plesne točke uz korištenje velova spominjane su i u novinskim člancima. Mata Hari se uvijek predstavljala kao javanska kraljevna koja je plesala indijske plesove, ali ništa od toga nije naravno bilo istinito.
Mata Hari je plesala za bogate muškarce i industrijalce koji su je nagrađivali za njene plesne izvedbe, a kasnije i za mnogo više. Njen je ples bio izrazito izazovan i često je ostajala gotovo obnažena na pozornici što je rezultiralo potpunim gubitkom skrbništva nad njenom maloljetnom kćeri.
Mata Hari je postala toliko popularna da su joj počeli davati i glumačke uloge, a nastupala je u svim većim gradovima Europe, od Berlina do Madrida.
Nova karijera i novi nadimak: H-21
Kad je izbio prvi svjetski rat Mata Hari nije imala nikakvih problema sa svojim nastupima niti je imala problema pri prelasku granica jer je imala nizozemsko državljanstvo, a Nizozemska je bila i neutralna u tom ratu.
Mata Hari se družila i ljubovala s mnogim visokim časnicima, a pritom je mogla načuti mnoge vojne tajne koje nisu smjele u javnost. Dolaskom rata njene su usluge plesa postale suvišne i njeni su prihodi jako pali pa više nije mogla uživati u luksuzu na kojeg je navikla. To ju je ponukalo na pokretanje novog poslovanja kojim je mogla nastaviti živjeti bogatije i ugodnije. Mata Hari je odlučila postati njemačka špijunka pri čemu je dobila kodno ime H-21. Nijemci su vrlo izdašno plaćali njene usluge, a ona je ljubovanjem s francuskim i ruskim časnicima dolazila do internih vojnih informacija.
1916. godine francuska Protuobavještajna služba počinje sumnjati u Mata Hari, istraživati njena putovanja i davati joj dezinformacije kako bi otkrila je li ona uistinu njemačka špijunka. Nakon što su uspjeli dokazati da je tako, iako mnogi tvrde da je ona oduvijek bila dvostruka špijunka i da je špijunirala i za njemačku i za francusku stranu, Francuzi su uhitili Mata Hari u veljači 1917. godine nakon čega je bila optužena za izdaju i dobila smrtnu kaznu.
Ovo je i politički odgovaralo Francuskoj jer je ona tada bila u vrlo lošoj vojnoj poziciji pa se tražio žrtveni jarac koji bi odgovarao za takvo stanje. Najveći plus za Francuze je bilo njeno nizozemsko državljanstvo s obzirom na to da su Francuzi bili ljuti na Nizozemsku koja se u ratu držala po strani.
Margarethu je od smrti pokušao spasiti i njen odvjetnik koji joj je ujedno bio i ljubavnik, ali nije imao uspjeha u tome jer je vlast već odlučila prikazati ju kao krivca za velike gubitke u ratu.
Osebujna i na samom kraju
Njen je život završio vrlo naglo i strijeljanjem u 41.godini, a kakav je život imala vidi se iz činjenice da je njeno tijelo predano medicini jer se nitko od njene rodbine nije javio da ju pokopa, pa čak ni njen bivši suprug. Glava Mata Hari je balzamirana i nalazila se u Muzeju anatomije, ali 2000. godine je otkriveno da su i njena glava i njeno truplo nestali iz muzeja.
Postoji nekoliko glasina vezanih uz njenu smrt, a sve govore u prilog njenom posebnom karakteru. Jedna glasina kaže da je prije streljanja svim vojnicima poslala poljubac te da su joj posljednje riječi bile „Merci, monsieur“. Druga glasina kaže da je mislila da će streljanje biti lažno i da će vojska pucati ćorcima jer će ju u zadnji čas spasiti neki od njenih ljubavnika. Treća glasina govorila je o tome da je prije streljanja skinula svoj ogrtač i vojnicima pokazala svoje golo tijelo tako da vide što svijet gubi njenom smrću.
Njen je život utjecao na stvaranje pojma fatalne žene, a njen je život postao i priča za film. Zanosnu Mata Hari glumila je još zanosnija Greta Garbo, glumica koja se i sama po sebi mogla svrstati u kalup „femme fatale“.
Video u nastavku moći će vam dočarati malen dio njenog života: