U današnjem svijetu koji sve više cijeni slobodu izražavanja, blasfemija postaje sve aktualnija i kontroverznija. U svijetu u kojem je doomscrolling normalan postajemo manje senzibilni na kontroverze i blasfemija polako postaje naša normala.
Blasfemija, čin ismijavanja ili vrijeđanja religijskih, svetih ili duhovnih vrijednosti, predstavlja duboku kulturnu i moralnu dilemu.
Dok neki smatraju da je sloboda govora sveta i neprikosnovena, drugi vjeruju da bi religijske vrijednosti trebalo zaštititi od bilo kakvih napada ili uvreda.
U ovom članku, istražit ćemo različite perspektive i argumente koji oblikuju debatu o blasfemiji, pokušavajući razumjeti složenost ovog pitanja u kontekstu modernog društva koje teži ravnoteži između slobode izražavanja i poštovanja vjerskih uvjerenja.
Blasfemija nije od jučer
Povijest blasfemije seže duboko u prošlost i obuhvaća različite kulture, vjerske tradicije i razdoblja.
Riječ “blasfemija” potječe iz latinskog jezika. Njen izvor može se pratiti do latinskog izraza “blasphemare”, koji se sastoji od dviju riječi: “blas” (što znači “zlo”) i “pheme” (što znači “govor” ili “izjava”). Dakle, riječ “blasfemija” doslovno znači “zli govor” ili “govor protiv boga”.
Iako je latinski jezik izvor riječi “blasfemija,” koncept vrijeđanja ili ruganja bogovima i religijskim uvjerenjima prisutan je u različitim kulturama i jezicima kroz povijest.
Ovaj koncept bio je prisutan u antičkim civilizacijama, kao što su stari Grci i Rimljani, koji su imali svoje izraze i pojmove koji su se koristili za opisivanje vrijeđanja ili kritiziranja bogova.
Kroz vjekove, koncept blasfemije razvio se i mijenjao kako su se mijenjali društveni, kulturni i religijski konteksti, a riječ “blasfemija” ostala je prisutna kao općeprihvaćeni izraz za takve postupke.
U antičkim civilizacijama, poput grčke i rimske, blasfemija je bila ozbiljno krivično djelo. Vrijeđanje bogova ili uvreda religijskim obredima moglo je rezultirati ozbiljnim kaznama, uključujući smrtnu kaznu.
U srednjem vijeku, Katolička crkva imala je znatan utjecaj na zapadnu Europu. Blasfemija se često tretirala kao hereza, a ljudi su bili optuživani i kažnjavani za kritiku crkve ili njenih doktrina. Inkvizicija je bila odgovorna za progon heretika.
Tijekom perioda prosvjetiteljstva u 18. stoljeću, počela se širiti ideja slobode izražavanja i kritike religijskih institucija. Ovo je dovelo do promjene u stavovima prema blasfemiji, a mnoge zemlje su postupno uklanjale krivične sankcije za nju.
U modernom dobu, koncept blasfemije često je bio povezan s literaturom, umjetnošću i medijima. Djela kao što su “Sotonski stihovi” Salmana Rushdieja iz 1988. godine ili umjetnički izrazi poput “Piss Christ” Andreasa Serrana izazivali su kontroverze i rasprave o granicama slobode izražavanja.
Blasfemija i dalje izaziva debate širom svijeta. Različite zemlje imaju različite zakone i definicije vezane za blasfemiju, što često izaziva kontroverze. U nekim dijelovima sveta, blasfemija može dovesti do ozbiljnih zakonskih sankcija, dok je u drugim prihvaćena kao dio slobode govora.
S pojavom interneta i društvenih medija, blasfemija je postala sveprisutna i dostupna javnosti. Ovo je stvorilo nove izazove u vezi sa zaštitom vjerskih osjećaja i slobodom izražavanja na globalnom nivou.
Blasfemija i sloboda govora
Blasfemija i sloboda govora su dva važna koncepta koja često stoje u napetom odnosu.
Ovo suštinsko pitanje uključuje ravnotežu između prava pojedinca na slobodno izražavanje i zaštite određenih vrijednosti, u ovom slučaju, religijskih ili svetih uvjerenja.
Sloboda govora je ključni element demokratskih društava. Ona omogućava ljudima da izraze svoje misli, mišljenja i uvjerenja bez straha od represije ili cenzure. Ovo pravo podržava raznolikost mišljenja i doprinosi razvoju društva.
Blasfemija se javlja kada pojedinac ili grupa izražava uvrede, kritike ili ruganje prema religijskim, svetim ili duhovnim uvjerenjima. Ovo može uključivati slikanje svetih slika na kontroverzan način, pisanje provokativnih tekstova o religijama, ili izgovaranje uvredljivih komentara o bogovima ili prorocima.
Dilema nastaje kada se sloboda govora sukobi s poštovanjem vjerskih uvjerenja. Oni koji brane slobodu govora tvrde da se svaka ideja, čak i uvredljiva, treba tolerirati kako bi se očuvala sloboda izražavanja. S druge strane, zagovornici zaštite vjerskih uvjerenja smatraju da blasfemija može duboko povrijediti pojedince i izazvati društvene napetosti.
Primjeri:
- Sotonski stihovi: Roman Salmana Rushdieja iz 1988. godine izazvao je kontroverzu zbog kritike islama i proroka Muhameda. Rushdie je doživio prijetnje smrću, a knjiga je bila zabranjena u nekim zemljama.
- Karikature Proroka Muhameda: Nekoliko europskih novina objavilo je karikature koje prikazuju Proroka Muhameda, što je izazvalo gnjev muslimanske zajednice. Ovo je potaknulo raspravu o granicama slobode govora i poštovanja religijskih osjećaja.
Različite zemlje imaju različite zakone i pristupe vezane za blasfemiju. Neki kažnjavaju blasfemiju zakonom, dok drugi štite slobodu govora bez obzira na religijske osjećaje.
U zakonodavstvu i praksi, izazov je pronaći ravnotežu između ova dva principa. Društva se često suočavaju s ovim pitanjem u sudnici, u medijima i u političkim debatama, dok nastoje definirati granice dopuštenog izražavanja u kontekstu vjerskih osjećaja.
Kako mediji mogu utjecati na blasfemiju
Mediji imaju značajan utjecaj na blasfemiju na više načina. Njihova uloga u oblikovanju javnog mišljenja i širenju informacija može utjecati na percepciju blasfemičnih izraza i njihovu društvenu relevantnost.
Mediji često prenose blasfemične izjave, karikature, ili druge kontroverzne sadržaje. Ovo može povećati vidljivost i širenje blasfemičnih sadržaja među publikom.
Mediji mogu namjerno ili nenamjerno stvarati kontroverzu oko blasfemičnih izjava kako bi privukli pažnju i povećali gledanost ili čitanost. Ovo može dodatno potaknuti rasprave i reakcije javnosti.
Način na koji mediji izvještavaju o blasfemiji može oblikovati percepciju javnosti o tom pitanju. Ton i kontekst u kojem se prikazuju blasfemični izrazi mogu utjecati na to kako će ih ljudi percipirati – kao slobodno izražavanje ili kao uvredu vjerskih osjećaja.
Mediji imaju moć da daju glas različitim stranama u raspravi o blasfemiji. Ovo može uključivati intervjue s vjerskim liderima, aktivistima za slobodu govora, ili drugim relevantnim osobama. Način na koji se različiti argumenti prenose može utjecati na stavove publike.
Internet i društveni mediji omogućavaju blasfemičnim izrazima da brzo dobiju globalnu vidljivost. Oni se mogu širiti brže nego ikada prije i utjecati na međunarodne odnose i diplomatske napetosti.
Mediji su često podložni zakonima i regulacijama koji se odnose na blasfemiju. Ovo može utjecati na to kako izvještavaju o blasfemičnim pitanjima i može ih potaknuti na veći oprez u prenošenju kontroverznih sadržaja.
Mediji imaju ulogu u edukaciji javnosti o blasfemiji, njenim posljedicama i implikacijama. Kroz analitičke članke, dokumentarce ili intervjue, mediji mogu pomoći ljudima da bolje razumiju kompleksnost ovog pitanja.
Ključno je napomenuti da mediji nose odgovornost za način na koji izvještavaju o blasfemičnim pitanjima i kako to utječe na društvo.
Ravnoteža između slobode medija i odgovornog izvještavanja može biti ključna u sprječavanju negativnih posljedica koje blasfemija može imati na društvo i međuljudske odnose.
Je li blasfemija kažnjiva zakonom?
Pitanje kažnjivosti blasfemije varira od zemlje do zemlje i često je povezano s pravnim i kulturnim normama određenog društva. U nekim zemljama, blasfemija je kažnjiva, dok je u drugim prihvaćena kao dio slobode govora.
U nekim državama, blasfemija je ilegalna i može rezultirati pravnim sankcijama. Na primjer, nekoliko muslimanskih zemalja ima zakone koji kažnjavaju vrijeđanje islama ili proroka Muhameda. Saudijska Arabija, Pakistan i Iran su neke od zemalja s takvim zakonima.
U drugim državama, blasfemija se može smatrati krivičnim djelom ili prekršajem u određenim situacijama. Ova ograničenja obično ciljaju na zaštitu religijskih uvjerenja i sprječavanje vrijeđanja vjerskih osjećaja. Takva ograničenja mogu postojati u nekim europskim zemljama kao i u drugim dijelovima svijeta.
U mnogim zapadnim zemljama, sloboda govora je često zaštićena kao temeljno ljudsko pravo. Blasfemija je obično dopuštena kao dio slobode govora, osim u situacijama kada predstavlja neposrednu prijetnju javnom redu, potiče nasilje ili diskriminaciju.
Važno je napomenuti da se stajališta i zakoni o blasfemiji mogu mijenjati s vremenom i evoluirati u skladu s društvenim i političkim promjenama.
Također, međunarodne organizacije, kao što je UN, promoviraju slobodu govora kao temeljno pravo, potičući države da se pridržavaju međunarodnih standarda koji podržavaju ovu slobodu.
Jedan od poznatih primjera osobe koja je bila kažnjena zbog blasfemije je Aasia Bibi, pakistanska kršćanka. Aasia Bibi je 2010. godine osuđena na smrt u Pakistanu pod optužbom da je vrijeđala Proroka Muhameda tijekom svađe sa svojim muslimanskim susjedima. Njen slučaj privukao je veliku pažnju međunarodne zajednice i postao simbol ograničenja slobode govora u Pakistanu.
Nakon dugogodišnjeg pravnog procesa i međunarodnih pritisaka, Vrhovni sud Pakistana je 2018. godine poništio osuđujuću presudu protiv Aasie Bibi i oslobodio je. Ovaj slučaj je izazvao kontroverzu i potakao raspravu o odnosu između slobode govora i zaštite religijskih osjećaja u Pakistanu i širom svijeta.
Važno je napomenuti da su slučajevi blasfemije često kontroverzni i politički osjetljivi, a kazne se mogu značajno razlikovati od zemlje do zemlje. Neki slučajevi blasfemije mogu rezultirati ozbiljnim pravnim posljedicama, uključujući zatvorske kazne, dok se u drugim slučajevima optužbe mogu odbaciti ili smanjiti.
15 primjera blasfemije iz svijeta
Evo 10 primjera kontroverznih izjava ili događaja koji su izazvali raspravu ili kontroverzu u javnosti zbog potencijalne blasfemije.
1. Charlie Hebdo karikature
Francuski satirični časopis Charlie Hebdo je objavio karikature proroka Muhameda, što je izazvalo oštre reakcije muslimanskih zajednica širom svijeta.
2. Salman Rushdie
Roman “Sotonski stihovi” britanskog autora Salmana Rushdiea izazvao je kontroverzu zbog navodne blasfemije prema islamu, što je dovelo do fatve (religiozne presude) kojom se tražila njegova smrt.
3. Piss Christ
Fotografija umjetnika Andreja Serrana prikazuje Isusov kip uronjen u urin, izazvala je kontroverze i protivljenje vjerskih grupa.
4. Muhammad crteži u Danskoj
Danski crtači su 2005. godine objavili seriju karikatura proroka Muhameda, što je izazvalo bijes i proteste u muslimanskim zajednicama.
5. Sakrilegus
Knjiga “Sakrilegus” Dana Browna izazvala je kontroverze u katoličkoj crkvi zbog navodnih blasfemičnih izjava i tumačenja religijskih dogmi.
6. “The Book of Mormon” (Predstava)
Broadwayska predstava “The Book of Mormon” autora South Parka, Treyja Parkera i Matta Stonea, izazvala je kontroverze zbog svoje satire prema mormonskoj religiji.
7. Antonius Pius Teatar u Rimu
Umjetnik Abel Azcona izazvao je kontroverzu kada je izveo performans u kojem je koristio hostije kao dio umjetničkog djela, što je razljutilo mnoge vjernike.
8. Sotonistički Hram u Oklahomi
Grupa “Sotonistički hram” izazvala je kontroverzu kada su zahtijevali postavljanje spomenika Bafometu na državnom tlu u Oklahomi, tvrdeći da je to izraz njihove religijske slobode.
9. Kontroverzna “Pisma Isusu”
2017. godine, umjetnik Terence Koh izazvao je kontroverzu izlaganjem djela koja uključuju natpise “Pismo Isusu” u galeriji.
10. Izjave Richarda Dawkinsa
Richard Dawkins, poznati ateist i evolucionistički biolog, često je izazivao kontroverze svojim izjavama koje su kritizirale religijske vjerovanja.
11. Glasgowska izložba “I Am Divine”
Umjetnik Erik Thor Sandberg izazvao je kontroverze svojom izložbom u kojoj je izlagao sliku Isusa Krista na križu s imenom “I Am Divine” iznad glave.
12. Kontroverzna izjava o svetim spisima
U prošlosti su se pojavljivale kontroverzne izjave pojedinaca ili umjetnika koji su izražavali nepoštovanje prema svetim spisima različitih religija, uključujući Kur’an, Bibliju i druge.
13. “Black Mass” u Oklahomi
Planovi održavanja “Crne mise” u Oklahomi izazvali su kontroverzu i protivljenje vjernika koji su to smatrali blasfemičnim događajem.
14. “The Life of Brian” (Monty Python film)
Film “The Life of Brian” iz 1979. godine, stvoren od strane komičarske grupe Monty Python, izazvao je kontroverze zbog satire prema religijskim temama i kršćanskoj ikonografiji.
15. Umjetnička djela s kršćanskim motivima
Različiti umjetnici su kroz povijest izazivali kontroverze izrađujući umjetnička djela s kršćanskim motivima koja su bila percipirana kao blasfemična, uključujući radove kao što su “Piss Christ” Andreja Serrana i “The Holy Virgin Mary” Chrisa Ofilija.
Važno je napomenuti da percepcija blasfemije može varirati između različitih kultura, vjera i pojedinaca. dOno što jedna osoba smatra blasfemičnim, druga može percipirati kao umjetnički izraz slobode ili satiru.
Kontroverzne situacije često potiču dublje rasprave o slobodi izražavanja, religijskim slobodama i granicama umjetničkog izraza.