Tijelovo je važan blagdan u katoličkom kalendaru, a Tijelovo je njegov skraćeni naziv jer ovaj se blagdan punim imenom naziva Presveto Tijelo i Krv Kristova. Ovaj je blagdan jako važan za sve katolike jer je riječ o spomenu na ustanovljenje euharistije s Posljednje večere koja se dogodila na Veliki Četvrtak, dan prije Isusove muke.
Blagdan Tijelovo je u Hrvatskoj proglašen neradnim danom i državnim blagdanom 2001. godine, a slavi se na svaki deveti četvrtak koji nastupa nakon blagdana Uskrsa. U 2022. godini Tijelovo pada na datum 16. lipnja.
Znate li da se u različitim dijelovima Hrvatske blagdan Tijelovo zove drugačije? Osim Tijelova tu su Tilovo, Brašančevo, Božji dan, Božji don i Božji blagdan. Ako se pitate odakle ime Brašančevo ona potječe od brašna, glavnog sastojka kruha, a upravo kruh postaje Tijelo Kristovo u misnoj pretvorbi.
Za stanovnike dubrovačkog područja ovaj se blagdan naziva Korosante, što je izvedenica talijanskih riječi Corpo Santo ili Sveto Tijelo.
No bez obzira na to kako se ovaj blagdan naziva on je jako važan za sve hrvatske katolike i katolike diljem svijeta kojima je Tijelovo iznimno važan blagdan i dan u kojem se zahvaljuju Isusu na njegovom ljudskom tijelu. Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove katolički se vjernici prisjećaju kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi svim ljudima postao dohvatljiv i blizak. Isus je tajnu svog utjelovljenja utkao na posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, odnosno sakrament euharistije.
Slavi se uvijek četvrtkom nakon svetkovine Presvetoga Trojstva. Tijelovo ne sadrži svoja specifična čitanja, odnosno misna čitanja razlikuju se kroz ovisno o liturgijskoj godini. U bogoslužju se, nakon drugog čitanja, pjeva ili čita Hvali Sion Spasitelja.
Blagdan Tijelovo – zapisan u dalekoj povijesti
Iako ga tek odnedavno slavimo kao blagdan Tijelovo datira još u 13. stoljeće, a utemeljeno je na viđenjima Sv. Julijane. Blagdan Tijelovo počelo se obilježavati nakon što je augustinska redovnica Julijana koja se nalazila u belgijskom samostanu imala viđenje na nebu koje joj je otkrilo da treba postojati svetkovina u spomen euharistije.
To je potvrđeno 1263. godine kada je jedan talijanski svećenik koji je bio sumnjičav prema euharistiji lomio posvećenu hostiju, a iz nje je krenula kapati krv. Nakon toga tadašnji Papa Urban IV proglašava blagdan Tijelova no trebalo je stotinjak godina da se blagdan proširi u sve dijelove svijeta i da se svi vjernici upoznaju s time što je Tijelovo.
Početkom 15. stoljeća sličan se događaj dogodio i u Ludbregu kada je svećenik u kaležu primijetio pravu krv i prestrašen svojim otkrićem skriva kalež i završava misu. Od tada se u Ludbregu štuje relikvija Predragocjene Krvi Kristove, a Ludbreg posjećuju hodočasnici sa svih strana svijeta.
Tijelovska procesija – četiri postaje posvećene euharistiji
Sada kada smo vam otkrili što je Tijelovo i kakav je blagdan Tijelovo upoznat ćemo vas i sa Tijelovskom procesijom. Današnja Tijelovska procesija se radi u četiri postaje. Na svakoj od njih se čitaju četiri evanđeoska čitanja nakon čega se vraća u Crkvu i pjeva „Tebe Boga Hvalimo“. Četiri postaje možemo simbolički promatrati kao četiri razdoblja u čovjekovu životu: djetinjstvo, mladost, srednja dob i starost.
Važan dio svake Tijelovske procesije je i pokaznica koju svećenik nosi, a riječ je o posebno ukrašenoj posudi u kojoj se čuva posvećena hostija. U jednom periodu crkvene povijesti pokaznice su se iznimno bogato ukrašavale, a takvi se primjerci danas mogu vidjeti u Italiji i Španjolskoj. Najzanimljiviji primjer pokaznice svakako je veliki sanduk kojeg je moralo nositi čak četiri svećenika.
Pokaznica ili monstranca je važan dio procesije i predmet koji vodi euharistijskom zajedništvu pa bi se prema mišljenju mnogih katolika trebala izlagati i izvan misnog slavlja, za sve one koji se žele pokloniti Presvetomu.