Zaleđe je jedno od ključnih pravila u nogometu, ali mnogi ljudi ne znaju kada i zašto je uvedeno. Zamislite da ga nema u najpopularnijoj igri na svijetu… Situacija na terenu bila bi poprilično konfuzna te bismo svaku utakmicu gledali na „tone“ pogodaka. Upravo je zaleđe pravilo o kojem se vodi strahovito mnogo diskusija. Često se pobjednici dvoboja odlučuju na temelju pogreške suca, bilo slučajne ili namjerne. Koliko god svi mi bili ljuti kada se događaju takve stvari, u tome je čar nogometa. Hrvatske kladionice gotovo uvijek predvide nekog favorita, no taj klub ne pobijedi uvijek. Bilo bi dosadno kada bi sve bilo predvidljivo…
Kada je uvedeno pravilo zaleđa? Ono je uvedeno u prosincu 1863. godine kada je Engleski nogometni savez stvorio prva službena nogometna pravila. Pravilo zaleđe stvoreno je kako bi se igrači obeshrabrili da konstantno „vise“ kod protivničkoga gola. Od tada se pravilo značajno razvilo. U nastavku pročitajte evoluciju ovog pravila…
Otkad su ljudi počeli koristiti varijacije igre koju danas poznajemo kao nogomet, nastoji se smanjiti vrijeme boravka oko protivničkoga gola kako bi se jednostavno postigao pogodak. Prije nego što su nogometna pravila postala službena 1863. godine, pokušaj obeshrabrivanja igrača da stoje u zaleđu činio se kao težak zadatak. Način na koji su nogometne momčadi igrale igru u to vrijeme razlikovao se od ekipe do ekipe i od regije do regije.
U prosincu 1863. uvedeno je pravilo zaleđa kao dio novousuglašenih nogometnih pravila. Prva utakmica koja je koristila pravilo zaleđa odigrala se 19. prosinca 1863. između momčadi Morley’s Barnes i Richmonda. Budući da su u ovom trenutku mnogi ljudi već primijetili kako se nogomet ne može igrati kao prije, uvođenje pravila zaleđa jednoglasno je pozdravljeno. Iako je pravilo zaleđa postalo službeno još 1863. godine, pravilo u to vrijeme bilo je znatno drugačije od onoga kakvo je sada.
Donošenje pravila: 1863.
Iako su neki sportovi koristili verziju pravila zaleđa još u 17. stoljeću, prva zabilježena njegova upotreba u nogometu bila je tijekom 1800-ih. Kao što je gore navedeno, nije postojalo univerzalno pravilo zaleđa sve do prvog pojavljivanja Pravila igre Engleskog nogometnog saveza 1863. godine. Čak i kada se to pravilo prvi put službeno pojavilo, još uvijek nije bilo široko prihvaćeno od strane institucija koje su promicale svoje verzije nogometa. Donositelji pravila smatrali su da je igrač u poziciji zaleđa kad god je ispred lopte u trenutku kada drugi igrač iz njihove momčadi upućuje loptu prema njemu. Igrač je mogao legalno primiti dodavanje samo ako je bio u ravnini ili iza lopte (podsjeća li vas to na ragbi?). Jedina iznimka od ovog pravila bila je kada vratar / igrač izvodi gol-aut.
Prva promjena pravila: 1866.
U veljači 1866., Nogometni savez Engleske po prvi je put revidirao zakone igre. Jedna od promjena bila je ublažavanje pravila zaleđa, koje je od onda bilo manje strogo. U ovoj varijaciji pravila zaleđa, igrač bi bio u zaleđu samo ako je ispred njega bilo tri ili manje od tri igrača iz protivničke momčadi u trenutku kada mu je suigrač dodao loptu. U to pravilo ulazio je i protivnički vratar.
Druga promjena pravila: 1925.
Premda je pravilo zaleđa iz 1863. riješilo problem velikog broja golova, predstavljalo je novi problem – igrači nisu zabijali onoliko često koliko su navijači i upravna tijela željeli. Nakon što se desetljećima igralo s početnim pravilom zaleđa, ono je izmijenjeno 1925. kako bi se lakše postigao pogodak. Pravilo zaleđa iz 1925. vrlo je slično onome koje se i danas koristi. Pravila su zahtijevala da samo dvojica protivničkih igrača budu ispred u trenutku dodavanja suigrača. Mala napomena da je verzija pravila zaleđa iz 1925. zahtijevala da igrači budu ispred vas, a ne u ravnini s vama, jer to još uvijek predstavlja zaleđe. Nakon što je nogomet uveo ovu promjenu, trebalo je 65 godina prije nego što je pravilo ponovno prilagođeno.
Treća promjena pravila: 1990.
Primarni razlog za promjenu pravila zaleđa 1990. godine bio je isti kao i za sve prethodne promjene – želja za većim brojem golova. Pravilo zaleđa iz 1990. zahtijevalo je da samo dva protivnička igrača budu u ravnini s vama da ne budete u nedopuštenoj poziciji. Dok su prijašnje iteracije zahtijevale da protivnički igrači budu ispred vas, sada ste mogli ostati u dopuštenoj poziciji i ako ste u ravnini protivničkog igrača. Ovo pravilo zaleđa i danas je u upotrebi u nogometu.
Četvrta promjena pravila: 2005.
Promjena 2005. bila je pokušaj da se razjasni koji dio igračevog tijela sudac treba uzeti u obzir kada odlučuje je li igrač u zaleđu ili ne. Međunarodni odbor nogometnih saveza (IFAB) donio je odluku da bi sudac trebao uzeti u obzir samo „dio igračeve glave, tijela ili stopala koji je najbliži gol-liniji obrambene momčadi” kada provodi pravilo zaleđa. IFAB je također odredio da ruke igrača trebaju biti isključene iz sudačke odluke jer ti dijelovi tijela ne daju igraču prednost. Na velikim sportskim natjecanjima provodi se ovakvo pravilo koje nije ažurirano posljednjih 17 godina.